U hrvatskom jeziku imamo glagole, ki imaju sufikse -ova-, -eva- i –iva-, kako su to na primjer glagoli kupovati, stanovati, trgovati, kraljevati, posudjivati. Ovi glagoli činu i posebnu grupu kod tradici­onalnoga podiljenja glagolov u različne vrsti (to je šesta vrst, za sve, ke to zanima), jer im je skupno, da se u pre­zentu minja osnova (Wortwurzel, Wortstamm) i da se konjugiraju po je-konjugaciji. Zato nije pravilno „Stano­vam Beči.“ nego „Stanujem Beči.“ ili „To ti zabranjivam!“ nego „To ti zabranjujem!“

Hrvatski jezik se je po­čeo zgubljati zapravo od o­noga trenutka kada su naše hrvatske pramajke i naši hrvatski preoci došli na područje današnjega Gradišća (ča je ipak za puni širji geografski i kulturni pojam nego samo današnja najmladja au­strijska savezna zemlja Burgenland) a pak i još čuda da­lje: sjevernije do Brna, isto­č­nije do Trnave i skoro do Bu­dimpešte a zapadnije skoro ča do Kremsa. Tomu je sada jur skoro pol tisućljeća, kada su došli prvi hrvatski kolonisti na ovo područje — i zbog Turkov, ali ne samo, iz različ­nih krajev današnje Hrvatske i Bosne, ali sigurno ne iz Dal­macije, a sigurno ne iz Dub­rovnika.