Tvrd odgovor Jezušev - piše Joško Preč

Jezuš pun ljubavi i milosrdnosti govori tvrd govor. Zato i milosrdnost i ljubav ne more i ne smi biti popustljivost. I kako bi mogao biti Bog popustljiv, ki sve najbolje zna. Kad bi bio Bog popustljiv, peljao bi nas u propast. Ki nam je jako popustljiv, ki nam sve odobrava, ki nam nikad ne veli „ne“, ta nam nije prijatelj. Ukoriti, opomenuti mora svaka majka i svaki otac svoje dite. Sv. Pavao piše Židovom: „Jer koga ljubi Gospodin, onoga pohodi i bije svakoga, koga prima za sina“. /Žid.12,6./

 

Bog „svakoga“ bije iz milosrdnosti, iz pomilovanja. Zato kad te volim, kad te milujem, moram te kaštigati. Put je dalek od zemlje, do neba. Stanemo i na krivi put i ča bi bilo, kad nas Bog ne bi korigirao, kad nam ne bi udrio, kaštigao, mislili bi, da dobrim putem idemo. Pod udarci počne človik misliti, ča je ovo s manom. Počne ispitivati svoje čine, nakane, misli.

Smij se i svit će se smijati s tobom...

Smih je jezik, koga svaki razumi. On je univerzalan. Fascinantno je študirati različne načine smiha, od pravoga do vkanljivoga. Smih more biti sramežljiv, ali i nekrivičan kao od diteta. Človik se smije zbog različnih uzrokov. Po smihu človik šalje poruku, je li mu je gdo drag ili nesimpatičan. Smih je izraz krotkosti, veselja, tuge, ali i ganutljivosti. S jedne strani postoji autentičan smih, a s druge lažan. Med ovimi dvimi antipodi su moguće različne fele. Smih je izgleda prirodjen. Od dvih do dvanaest uri po porodu se bebica počne smijati, ali izgleda da je ov smih prez sadržaja.

Tagovi: 

Hrvatska ljetna konferencija vjeroučiteljev

ŽELJEZNO — „U meni mora goriti nešto ča neka se u drugom važge!“ S riči Augustina je kanio direktor školskoga ureda, dr. Erich Seifner, pokazati na djelovanje vjeroučitelja i da samo osvidočenje osvidoči. Ako kanimo da se i u budućnosti osigura vjeronauk, se mora nuditi dobro i kvalitativno podučavanje vjeronauka. Citirao je Gottfrida Kellera „Mi ne bi bili dobri, ako ne bi kanili biti svenek bolji!“ Vjeroučitelji/ice neka se trsu da širu kršćansko poslanstvo primireno dici, korektno i obavezno.

Božićni koncert Tamburice Bijelo Selo u domaćoj crikvi

BIJELO SELO — Tamburica Bijelo Selo je kratko pred Božići, nedilju, 18. decembra pozvala na svoj tradicionalni koncert u farskoj crikvi. Bijeloseoke i Bijeloseoci (pojačani s dvimi Giječankami) pod peljanjem Branka Kornfeinda su dali izvatke iz svojega duhovnoga muzičkoga programa, med ovimi jačkami su bili i „Ave Marija“ (Gounod), „Sveta Lucija“, „Živago“, „Kad je Marija“, „Milost“ a takaj „Leise rieselt der Schnee“ i „Na polju kod Betlehema“. Koncert su nadopunili s adventskimi premišljavanji.

(uredn.)

Oprošćaj o direktorice Irme Živković

STINJAKI — Općina, čuvarnica, roditelji i osnovna škola Stinjaki su dali zbogom svojoj dugoljetnoj direktorici, školskoj nadsavjetnici Irmi Živković, ka je stupila s 1. septembrom 2011. ljeta u mirovinu. I kotarska nadzornica Gerlinde Potetz je bila nazočna. U ime zemaljske nadzornice za hrvatsko školstvo u Gradišću, dvor. savj. mr. Edite Mühlgaszner Mas se je zahvalila, ravnateljica škole Doris Kottas za dobro sudjelovanje i nje angažman u školi.

Ste znali? - Kako su nastale klizaljke?

Da bi i u zimi mogli prevaljivati duge relacije, su si ljudi jur u kamenoj dobi pod svoje cipele zatezali kosti. To su izvidili arheologi, kad su iskopali tanke oko 60 cm dužičke govedje kosti. Nisu velje izvidili, zač su zbočni dijeli bili izbrušeni: Kosti, ke su bile stare oko 20.000 ljet, su služile kot šine za fuzanje na ledu. „Košćeni“ prethodniki današnjih klizaljkov su najdeni u Ruskoj, Skandinaviji, Velikoj Britaniji i u drugi europski zemlja. Klizaljke (Schlittschuhe) kot je danas poznamo, su se razvijale stoprv od 13. stoljeća početo.

Tagovi: 

»Trutin Art d.o.o.« u bečkom kazališću Akzent

Kazališna družina glumci u Zagvozdu & Satirično kazališće Kerempuh ćedu 26. februara u bečkom Teatru Akzent prikazati dramu »Profesionalac« autora Dušana Kovačevića. Igraju: Danko Ljuština (Luka Laban), Vedran Mlikota (Teodor Tejo Kraj), Anica Kovačević (Marta), Goran Navojec/Siniša Ružić (jedan sasvim normali ludjak), redatelj Bogdan Diklić, producent Vedran Mlikota, izvršni producent Roko Grbin, skladatelj Arsen Dedić, scenograf Vedran Mlikota, kostimograf Ðurđa Janeš. Kusić dura cca. jednu uru i 20 minut.

 

Tagovi: 

Zavijanje u vučjem roju — i lajanje na Ugarsku

Nisam si nikada mislio, da te se i HN uklopiti u zavijanje mahnutoga vučjega roja po Europi i lajati na Ugarsku prez rešerše i kritičnoga vaganja. Ako je u Ugarskoj demokracija u pogibelji i na putu u diktaturu, zač onda još tisuću i tisuću ljudi more 1. januara da ide na peštanske ulice demonstrirati? U zadnjih dvajset ljet je jedino postkomunistička vlada tukla demonstrante 15. marca po mosti prik Dunaja, a u Europi nigdor ni pisnuo nije.

Tagovi: