O Prvom svitskom boju: Imperijalno: pogreb i korunjenje

Čisto u sredini četveroljetno­ga boja dva su dogadjaji izvanbojne svakidašnjice. To je bila smrt cesara i kralja Franca Jožefa i inštalacija, korunjenje novoga cesara Karla Franca Jožefa kao Karla IV. za kralja Ugarske. Ne kao da smrt ne bi bila vladala kao prosti dogadjaj u boju. Na milijune su ginuli mladi ljudi u najbolji ljeti svojega života.

 

Franc Jožef (Franjo Josip) je u to vrime vladao jur 66 ljet i postao neka vrsta nadoca (Übe­r­vater) narodov Austro-Ugarske Monarhije. Koliko je postao mitična figura to sam pršon­ski doživio kod mojega prvoga boravka na hrvatskom morju u Omišu, kada se je stariji Dal­matinac na moju prezentaciju da sam iz Austrije, iz Gradiš­ća stavio u Habt acht! i napamet deklarirao zapovidi u nim­škom jeziku. A pred nekoliko ljet sam morao na promenadi u Opatiji ustanoviti da je preimenovana u Promenadu Fra­nja Josipa I. Odakle je ta fasci­nacija? Je to nostalgija za starimi vrimeni ka su završila u pozabljenom pokolju i krvi? Za vrime njegovoga pogreba se je vojevalo 6 milijuni solda­tov na bojišći, ki su u jedanaest jeziki položili prisegu na svojega vladara.

O Prvom svitskom boju: Žene na domaćem frontu

Boj nije pobirao samo cvijet muškoga stanovničtva, prehitila se je stoljetna ravnoteža seljačkoga i varoškoga stanovničtva. Mušku snagu su tokom boja od 18. do 52. ljeta povlikli u boj, doma su ostale žene, majke, staramajke, divojke i starci, ki su morali udjelati sve ono ča se je do tada skupno, muž sa ženom i družinom produciralo u gospodarstvu. Zvana toga su prehrambene potriboće velike austro-ugarske  vojske bile bez granice, a A­u­stro-Ugarska je imala obaveze i prema Nimškoj. Jur od 1915. se je došuljao glad u zemlju, ki je do kraja boja nastao sve veći i bez pomilo­vanja povlikao za sobom zakonska, čudakrat i nasilna rekviriranja, po ki put i do zadnjega zrna iz hombara ili do zadnjega prašćića iz livca.

 

O Prvom svitskom boju: Meršićevi »Spominki« o bojnom času«­

Rijetki su autentični spomi­n­ki na Prvi svitski boj. Takovu jednu iznimku moremo naj­ti u »Spominki« velikoboriš­to­f­skoga farnika Martina Mer­šića st. Ti su spominki o­s­ta­li dugo ležati u rukopisu, do­kle je pak HŠtD 1993. ljeta priredilo ta vridan dokument pod tisak. Nažalost ni ti spo­minki nisu na dan točni dnev­nik ali su ipak autentičan prikaz po spominjanju, ko nas ali čudakrat zna i vkanit­i ili natentati na generalizaciju (sadržajno poopćivanje). Me­ršić st. opiše na stranica 295. do 298. boj.

O Prvom svitskom boju: Pomoć dici i udovicam

Nije moguće točno ustanoviti, koliko udovic, sirotic i majkov bez muža i sina je os­talo po Prvom svitskom boju. NAŠE NOVINE u 24. br. 1916. javljaju za Mošonsku županiju, ada za jednu maljucku županiju!!!: 11.063 sirotic. Danas smo previše zauzeti još s dogadjaji iz Drugoga svitskoga boja, jer nas to i danas još jako tangira. Naj­jednostavnije je postaviti se pred naše bojne spomenike i redom pojt po imeni i stani. A ni to nije točno, jer ni Črljeni križ nije mogao na sva pitanja odgovoriti točno, nije se mogao potvrditi svaki spa­li ili zgubljeni iz boja. U na­šoj krajini je nastao i prob­lem s tim, da se je minjala 1921. država, iz Ugarske u Austriju, ke se na početku n­isu najbolje pogadjale. U Ugarskoj je bio odgovoran za udovice i sirote tzv „Hadse­gélyező Hivatal“ (Ured za bojnu pomoć) kod ugarskoga Honved ministarstva, u Au­s­triji „Kriegsfürsorgeamt des k. u k. Kriegsministeriums“.

O Prvom svitskom boju: Prorokovanja

Svaka kriza donese sa sobom i čudnovata prorokovanja. Da je 21. augusta 1915. lje­ta bilo puno zamračenje Sun­ca se je moglo tumačiti samo kao čemerni predznak za bu­dućnost. Boj je stoprv zapo­čeo! Svi su bili obisnoga osvidočenja, da će čisto kratko durati i Srbiju po paroli: Serbien muß sterbien! i Je­der Schuß ein Russ!, obvladati. Proroki su bili osvido­čeni o Danijelovom proro­čanstvu u 4. poglavlju, da se je završila jedna historična epoha i slijedi nova. Iz isku­stva znamo danas, da je zaistinu završilo dugo 19. stolje­će i počela kriza s dvimi st­ra­šnimi boji. Pozivali su se i na evangelistu Luku 21,24 i na knjigu »Otajstva« od Iv­a­na. A kad su NAŠE NOVINE u svojem 50. broju u 1917. donesle pod naslovom „200 letno prorokovanje“, dakle iz ljeta 1701. iz kneževine Mecklenburga, su naši ljudi bili izvan sebe. Tako su novine u slijedećem broju morale opovrgnuti svoj članak o prorokovanju.

O Prvom svitskom boju: Rekviriranja kod ljudi

Da bi u boju mogli osigurati opskrbljenje velike vojske hra­nom su po 1915. ljetu odredili rekviriranja. Kvote je o­d­redio središnji državni ured (Közélelmezési hivatal) za prehranu. Špani su jur po žetvi upozorili stanovničtvo, da si osiguraju od tega kvo­tu, ku su im odredili od ure­da i oznanili u NAŠI NOVINA, jer po otprimljenju u središ­nje skladišće nije osigurano, da će im se kvota po pršoni osigurati. Najzad već ništ ne­će dojti! Država je regulira­la cijenu pšenice, hržulje, jar­ca i zobi, kašnje i drugih pr­e­hrambenih produktov, ipak nije mogla zaustaviti podra­že­nje za vrime boja, ko je iznašalo u četiri ljeti od 25 do 50%. Čudakrat su se pojavili i folišni pinezi, oživilo šmug­ljanje i prodavanje na črno.