Imati dobre prijatelje

Imati dobroga prijatelja, gdo drugi bi to mogao biti, nego svoja majka. Ča nastane iz takovoga diteta, ko ostavi svoju dobru majku? Ne mari se za nju, još i umori ju, i ovo se dogadja. Kakovu sriću more očekivati ovakov človik? Koga će moći ovakov človik ljubiti? Komu će znati biti zahvalan, ako svojoj majki ne? Komu će biti na veselje, ako svojoj dobroj majki ne? A ča se stane s takovim človikom, kad još boljega prijatelja od svoje majke ostavi, Boga? Imati dobru majku, ka mu nek dobro kani. Imati Boga, ki človiku još bolje kani. Bog nam je otac, majka, brat, sestra i prijatelj.

Jursko shodišće u već kom pogledu zmožno i važno!

Hrvatsko shodišće u Juri (Ugarska) je ljetos opet bilo posebni doživljaj — i zbog velikoga broja vjernikov iz trih susjednih zemalj Ugarske, Slovačke i Austrije a došli su Hrvati ne samo i iz Beča nego iz Budimpešte — jer Jura leži prilično u sredini ovih dvih metropolov u ki djeluje i dosta jaka hrvatska zajednica. Ali je Jura (i) ljetos bio velik doživljaj iz muzičkoga gledišća — i zbog „zmožnoga“ orguljanja Jožefa Gsertza i jačenja kantora Štefana Zvonarića a isto i zbog ugarske praizvedbe »Hrvatske maše« kompozitora Hanesa Lasakovića u izvedbi Kolo-Slavuja.

Moć srca i ljubavi

Srce me inspirira, nadahnuje. Srce i misli su jedno, tako i osjećamo ćuti. Ne ćuti ta zaspravlje od srca, ki zna izraziti, povidati ljubav, jer prava, velika ljubav se ne da izreći. Veliki ugarski pjesnik, Sándor Petöfi, po krvi Srbin i Slovak, piše u svojoj pjesmi „U dimu moj plan“: Imao je svakakovih misli, lipši od lipših, kad se je približavao svojemu domu, svojoj majki, i kad je došao do nje, pozabio je na sve svoje misli, lipe riči, ke je htio reći svojoj majki, jer joj je nek pao za vrat i u ovom zagrljaju ostao bez riči.

Milost Božja iznad svega

Počet ću ov članak neobičnom rečenicom: Svita proletari sjedinite se! A nek zato, da nastavimo ovako: Svita molitelji, dobročinitelji, sjedinite se! Nastavljam s riči sv. Franje Ksaverskoga, ki kriči: Joj vam pariški učenjaki, teologi, ki imaju već učenosti, znanosti, nek ljubavi. Vi mudrujete, a ljudi ginu. Van i ići u pomoć direktno onim, kim je pomoć potribna. Siromahom, nevjernikom nije znanost potribna u prvom redu, nego direktna pomoć. Kad je Jezuš bolesne ozdravljao, nije govorio o kraljevstvu nebeskom, nego pomilovao je je i im je odmah pomagao.

Indija je „pohodila“ faru Cogrštof

COGRŠTOF — Na Bijelu nedilju, 4. aprila smo čitali evandjelje o nevjernom Tomašu. A malo je poznato da je uprav sv. Tomaš išao u Indiju i tamo širio kršćanstvo. I zato smo mi uprav na Bijelu nedilju pozvali časne sestre iz Indije da se predstavu na sv. maši. Tako su došle dvi sestre iz Svetice za Jezerom (Frauenkirchen) sr. James i sr. Rani i jačile pri sv. maši indijske jačke, a sr. Rani je predstavila vjeru kršćanov u Indiji. Ljudi su radosno i znatiželjno slušali sestru i nje diboku vjeru. Svi smo bili oduševljeni kako je kršćanom u Indiji vjera važna. Po sv.

Dar vjere, ljubavi je veselje

Jezuš po goristanju je uvijek ovako pozdravio svoje: “Veselite se, da bude vaše veselje potpuno”./Iv. 16,24 Najvažnija zapovid Jezuševa je ljubav, pak mir. Mir s vami, je isto pozdravljao. Rekao je biškup Keppler, da su sveci: „galerija radosti, veselja“. Človik vjere i ljubavi nikad nije zgubljen. Bog nas neće očuvati uvijek od svake nevolje. Moremo i stenjati pod križem, ali i u ovu nevolju uliva svoje veselje i ljubav, batri, jača nas, da se ne zrušimo pod križem. Karakteristika svecev je veselje, ko siju oko sebe na svakoga. Ako ko ne sije veselje oko sebe, onda nije svetac.