Jursko shodišće u već kom pogledu zmožno i važno!

Hrvatsko shodišće u Juri (Ugarska) je ljetos opet bilo posebni doživljaj — i zbog velikoga broja vjernikov iz trih susjednih zemalj Ugarske, Slovačke i Austrije a došli su Hrvati ne samo i iz Beča nego iz Budimpešte — jer Jura leži prilično u sredini ovih dvih metropolov u ki djeluje i dosta jaka hrvatska zajednica. Ali je Jura (i) ljetos bio velik doživljaj iz muzičkoga gledišća — i zbog „zmožnoga“ orguljanja Jožefa Gsertza i jačenja kantora Štefana Zvonarića a isto i zbog ugarske praizvedbe »Hrvatske maše« kompozitora Hanesa Lasakovića u izvedbi Kolo-Slavuja.

Moć srca i ljubavi

Srce me inspirira, nadahnuje. Srce i misli su jedno, tako i osjećamo ćuti. Ne ćuti ta zaspravlje od srca, ki zna izraziti, povidati ljubav, jer prava, velika ljubav se ne da izreći. Veliki ugarski pjesnik, Sándor Petöfi, po krvi Srbin i Slovak, piše u svojoj pjesmi „U dimu moj plan“: Imao je svakakovih misli, lipši od lipših, kad se je približavao svojemu domu, svojoj majki, i kad je došao do nje, pozabio je na sve svoje misli, lipe riči, ke je htio reći svojoj majki, jer joj je nek pao za vrat i u ovom zagrljaju ostao bez riči.

Milost Božja iznad svega

Počet ću ov članak neobičnom rečenicom: Svita proletari sjedinite se! A nek zato, da nastavimo ovako: Svita molitelji, dobročinitelji, sjedinite se! Nastavljam s riči sv. Franje Ksaverskoga, ki kriči: Joj vam pariški učenjaki, teologi, ki imaju već učenosti, znanosti, nek ljubavi. Vi mudrujete, a ljudi ginu. Van i ići u pomoć direktno onim, kim je pomoć potribna. Siromahom, nevjernikom nije znanost potribna u prvom redu, nego direktna pomoć. Kad je Jezuš bolesne ozdravljao, nije govorio o kraljevstvu nebeskom, nego pomilovao je je i im je odmah pomagao.

Indija je „pohodila“ faru Cogrštof

COGRŠTOF — Na Bijelu nedilju, 4. aprila smo čitali evandjelje o nevjernom Tomašu. A malo je poznato da je uprav sv. Tomaš išao u Indiju i tamo širio kršćanstvo. I zato smo mi uprav na Bijelu nedilju pozvali časne sestre iz Indije da se predstavu na sv. maši. Tako su došle dvi sestre iz Svetice za Jezerom (Frauenkirchen) sr. James i sr. Rani i jačile pri sv. maši indijske jačke, a sr. Rani je predstavila vjeru kršćanov u Indiji. Ljudi su radosno i znatiželjno slušali sestru i nje diboku vjeru. Svi smo bili oduševljeni kako je kršćanom u Indiji vjera važna. Po sv.

Dar vjere, ljubavi je veselje

Jezuš po goristanju je uvijek ovako pozdravio svoje: “Veselite se, da bude vaše veselje potpuno”./Iv. 16,24 Najvažnija zapovid Jezuševa je ljubav, pak mir. Mir s vami, je isto pozdravljao. Rekao je biškup Keppler, da su sveci: „galerija radosti, veselja“. Človik vjere i ljubavi nikad nije zgubljen. Bog nas neće očuvati uvijek od svake nevolje. Moremo i stenjati pod križem, ali i u ovu nevolju uliva svoje veselje i ljubav, batri, jača nas, da se ne zrušimo pod križem. Karakteristika svecev je veselje, ko siju oko sebe na svakoga. Ako ko ne sije veselje oko sebe, onda nije svetac.

Tomaševo priznanje: Gospodine moj i Bože moj

Mi dvojimo. U Boga. U Jezuša. U Crikvu, osebito u projdući tajedni. Smimo onda još k maši? Su crikve otvorene samo za one, ki imaju črvrstu, nepokolebljivu vjeru? Dvojiti ne znači, ne vjerovati. Gdo dvoji i ima vlašće mišljenje, gdo stavlja u pitanje norme, on dokazuje, da mu je vjera važna. I to onako važna, da roni u dibini, da ore diboke brazde. Zato nijedan „dvojak“ nije nevjeran kot se neadekvatno veli za Tomaša. Tomaš, zvan Didymus, Dvojak, dvoji, je li sve štima, ča su drugi rekli o Jezušu, kako se je goristao od mrtvih. On išće odgovore i fakte.