25 ljet mišoviti jačkarni zbor Složnost u Malom Borištofu

Mišoviti zbor Složnost u Malom Borištofu je 29. septembra svečevao 25 ljet postojanja. Predsjednica je Monika Trimmel-Roženić a zborovodja Martin Omischl. To društvo su utemeljili još davnoga 1923. ljeta kao muški jačkarni zbor. Od 1987. ljeta  mišoviti zbor ima već od 30 aktivnih članov. Od 2004. ljeta društvo ima i tamburašku grupu i nastupa skupa s njom. Najmladji član nima  još ni deset ljet a najstarji je navršio 80. Repertoar ovoga zbora obuhvaća najvećim dijelom hrvatske narodne jačke i šlagere, ali i neke nimške, engleske i ugarske.

 
Tagovi: 

Hrvatski pisac i scenarist Robert Perišić u posjetu Saveznoj gimnaziji u Željeznom

Dana 19. listopada Saveznu gimnaziju u Željeznom posjetio je Robert Perišić, hrvatski pisac i scenarist. Robert Perišić rodjen je 1969. godine u Splitu. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Objavio je sljedeće knjige: roman »Naš čovjek na terenu« (za koji je 2007. godine dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolju prozu 2007. lj., tr Literaturpreis der Steiermärkischen Sparkasse, Graz 2011.), knjige kratkih priča »Užas i veliki troškovi« (2002.) i »Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas« (1999.), knjigu autobiografske proze »Uvod u smiješni ples« (2011.) te knjigu pjesama »Dvorac Amerika« (’95.).

 

HKD u teškoj situaciji ali pun ufanja

Na čelu predsjedničtva Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću HKD personalno je ostalo sve pri starom. Generalno spravišće je jednoglasno en bloc odibralo peljačtvo na čelu s ddr. Stankom Horvatom (predsjednik). HKD trpi pod tim da, da po umirovljenju generalnoga tajnika Mate Klikovića već nima „žive subvencije“ i pokušava uvjeriti i političare i činovnike na saveznoj i zemaljskoj razini, da model „živih subvencijov“ ne smu ukinuti, jer to ide na supstanciju hrvatske narodne grupe u Austriji.

Tagovi: 

Rezolucija Generalne sjednice HKD-a u Gradišću u pogledu na dvojezičnu topografiju u Gradišću

ŽELJEZNO — Gerneralna sjednica Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću na svojem spravišću nedilju, 21. oktobra u krčmi Gregorić u Klimpuhu je jednoglasno odobrila sljedeću rezoluciju:

 
„Zakonska novela, zaključena 06. 07. 2011. ljeta donesla je za Hrvate u Gradišću u pogledu na zašćitne odredbe ustavnoga i zakonskoga ranga masivna počemerenja. 
 
Najjasnija promjena je ekstremno restriktivna interpretacija pojma »nazivi i natpisi topografske naravi« (Čl. 7 Drž. Ugovora iz 1955). »Nazivi i natpisi topografske naravi« su po ovoj noveli isključivo seoska imena na seoski tablica i putokazi, ki stoju u taksativno definirani seli i pokazuju na ista definirana sela (u Koruškoj i u Gradišću). Svi drugi natpisi i nazivi, ki pokazuju na urede u nekom mjestu, nazivi na zemljopisni karta, imena cestov ili polja i drugih lokalitetov već nisu »nazivi i natpisi topografske naravi«.
Tagovi: 

Stotnik iz Kafarnauma - piše Joško Preč

Zaista vam velim: Nisam našao toliko vjere u Izraelu“ /Mt.8,11./ Jezuš stavi spominak jednomu vojaku, koga svit nije poznavao. Mnogim vojakom su postavili spominke, iz bronce, mramora, ali s časom su svi zabili na nje, ali na stotnika iz Kafarnauma ne, njega je sām Jezuš ovjekovječio. Ako ga psihološki analiziramo, moremo reći o njemu: bio je točan, discipliniran poslušan.

 

Moramo se pitati, imamo mi kršćani takovu vjeru, kako ov stotnik, pogan? Morali bi se sramovati pred njim. Isto ne bi se morali sramovati i pred ljudi, ki su druge vjere? Stotnik bio je pogan, ali u srcu je svakomu človiku upisan naravni zakon, ljubav, istina, pravda. Ov stotnik se je sigurno držao, živio po ovi naravni zakoni. Sv. Pavao piše u pismu Rimljanom, da je svakomu človiku upisan naravni zakon u  srce./Rim. 2,15./ Kao svaki oficir i ov stotnik je imao slugu uza njega, ki je jednoga dana ubetežao. Svi su otpovidali od njega, samo ov njegov gazda, stotnik ne. Skrbio se je za njega, kao otac za svoje dite.

 

I ov stotnik je mogao čuti o čudni ozdravljenji, ke je Jezuš ozdravio. Mislio si je, da bi ov Jezuš i njegovoga slugu mogao ozdraviti. Dojde k Jezušu i ga prosi: „Gospodine, nisam vridan, da dojdeš pod krov moj, nego samo reci rič i ozdravit će sluga moj!“ Jezuš se je začudio i rekao: „Zaista vam velim, nisam našao toliko vjere u Izraelu.“

Zač manjine zanemaruju svoje jezike?

Lingvisti su si složni, da se bogatstvo jezikov na svitu mora očuvati. Svaki jezik, ki izumre, je gubitak za človičanstvo. Je li će se neki jezik očuvati ili je li će izumriti, ovisi i o tom, je li to njegovi govorniki kanu. Človik se u ditinstvu nauči jezik ravno tako kot se nauči hoditi ili grabiti. Ako dica vidu, da starji svoj materinski jezik gledaju kot hendikep u vlašćem socijalnom razvitku, se ona ta jezik nauču samo manjkavo. Izum pisma per se, ali i našega gradišćanskohrvatskoga, je veliko kulturno dostignuće, ar ono bazira na točnoj analizi jezika. Za upeljanje pisma je potribna administrativna kultura, kako hasnovati pismo. Pismo služi za zapisivanje, ali i za konzerviranje jezika. Slove se naime orijentiraju po jezičnom standardu.

Tagovi: