Čim stariji tim su progresivniji – čim mladji tim konzervativniji!

Centar.razgovor s dvimi „seniori“ naše domaće novinarske, kulturne a pred svim i jezične scene nam je opet jednoč jasno pokazao i predočio: U tom pitanju su prethodniki bili znatno napredniji nego danas mladi. A čim dalje idemo najzad u našoj povijesti, recimo do Štefana Zvonarića st., Konrada Meršića, Ignaca Horvata, Rudolfa Klaudusa, Frica Bintingera ili još i najzad do Miloradića, tim progresivniji su bili u pitanju hrvatskoga jezika, ki se tada još nije ni nazivao „gradišćanskohrvatskim“.

Polako se oprašćaju zadnje „žive subvencije“ u službi hrv. naroda

Zapravo smo mogli očekivati da ćedu dosadašnje i za gradišćanskohrvatsku zajednicu jedine do sada „žive subvencije“ u službi hrvatskih društav i političkih organizacijov dostignuti onu starosnu dob, kada ćedu morati stupiti u mirovinu. Za one ki su znamda jur pozabili: Tadašnji kancelar Sinovac, a prethodno jur uz sugeriranje prijašnjega kancelara Kreiskoga i uz želju, volju i stalno „vrtanje“ tadašnjega predsjednika HKD-a Ivana „Džona“ Müllera (a polag logike proporca „ako vi onda i mi“) pak i Frica Robaka u 1984. su upeljane takozvane „žive subvencije“. Zamisao za tim je bila, da država društvam ne dā pineze, nego da im plaća osobe, ke pak moru djelati u korist dotičnih društav. Su li s tim mislili da bi mogli izvršiti neku kontrolu, ili pak cenzuru za djelovanje ovih društav – to danas već neće nijedan moći reći, u slučaju da se najdu nekakovi tajni dokumenti.