U Hrvatskom centru uz nazačnost redatelja Željka Senečića i velikoga broja zainteresirane publike četvrtak, 29. marca prikazana je austrijska premijera dokumentarnoga filma o hrvatskom književniku Miroslavu Krleži (Zagreb 2011.). Scenarist filma je Tomislav Sabljak. Suorganizator ove austrijske premijere uz nazočnost i školaric i školarov Dvojezične gimnazije u Borti je bilo Veleposlanstvo R Hrvatske.
Na Vazme je Sabina dostala jednu knjigu. U toj knjigi je bila opisana zečinja obitelj. Najmladji zec se je zvao Feliks. „Tata, znaš ti kade Feliks stanuje?“, pitala je Sabina svojega oca. Otac joj odgovori: „Morebit vani na polju? Ili u kom djedu od sijena? Ili u grmu? Nažalost ne znam, Sabina!“ „,Idemo Feliksa iskati?“, je prosjačila Sabina. „Prosim te, tata!“ Otpodne su se odvezli roditelji sa Sabinom u polje.
Veli Zagorec svojemu tovarušu:
Za bolju probavu pijem pivu,
pri slabom apetitu pijem bijelo vino, pri niskom tlaku pijem črno vino, pri visokom tlaku pijem konjak, pri angini pijem votku.
„A kad piješ vodu?“
„Takovu bolest do sada još nisam imao!“
U vinu je mudrost,
U pivu je sloboda,
U vodi su bakterije.
Kad smo jur kod alkohola, evo i upozorenja:
Votka i led ćedu upropastiti vaše bubrige.
Rum i led ćedu upropastiti jetra.
Viski i led ćedu upropastiti vaše srce.
TRAJŠTOF — Pri generalnoj sjednici Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov (Zigh) 23. marca u Socijalnom centru u Trajštofu ponovno su odibrali mr. Zlatku Gieler (71) za predsjednicu ovoga društva. Časna predsjednica Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću, na čijem čelu je Z. Gieler iz Trajštofa stala duga ljeta, je od 2008. ljeta predsjednica Zigh-a.
Književni kritičar, pjesnik, prevoditelj, povjesničar i hrvatski diplomat kao i velik prijatelj hrvatskih manjin, Djuro Vidmarović je 1. aprila svečevao svoj 65. rodjendan. Vidmarović se jur 40 ljet dugo (od 1972. ljeta početo) bavi književnošću. Proučava povijest i književno dobro hrvatskih narodnih manjin izvan Hrvatske.
Tri znatne rečenice je zmolio Jezuš na križu: „Oče oprosti im, ar ne znaju ča činu“, i „Bože moj, Bože moj, zač si me zaostavio“. Ovu rečenicu zeo je Jezuš iz Psalma 21,2. Treta: „Oče u tvoje ruke preporučam dušu moju”.
Ča mi ne ponavljamo čuda puti ovu rečenicu, kad mislimo na ta tolika zla djela, ka ljudi počinu. I ne preostaje nam drugo, nego da izrečemo Jezuševu drugu rečenicu: „Oče oprosti im, ar neznaju ča činu“. A ovu tretu bi morali stalno ponavljati: „Oče, u tvoje ruke preporučam dušu moju“.
Jožef, ki je iskazao poslidnju čast Gospodinu, kad se je skrbio za njegov dostojan pogreb, je bio rodom iz Arimateje. Danas je to varoš Ramla u Izraelu. Svi četiri evandjelisti spominjaju Jožefa iz Arimateje, ki je imao veliko materijalno ali i duhovno bogatstvo. Svojom dobrotom i pravičnošću je bio ugledan vijećnik. Znao je sam misliti pak nije pristao na savjet nepravičnih sucev, ki su odsudili Kristuša na okrutnu smrt na križu.
Na mnogi crikveni turmi spominja peteh na svetoga Petra, kako je zatajao Jezuša. Kad još nisu postojale ure, je peteh ljude zbudjao svojim kukurikanjem. Zato je on simbol za budnost, ali i vjernost.
Kratko prlje nego su ulovili Jezuša, mu je njegov prijatelj Petar obećao, da ga nikada neće ostaviti, da će mu svenek ostati vjeran tovaruš. Nato mu je Jezuš odgovorio (Mate 26, 34): „Zaista ti velim, da ćeš me ovu noć, prlje nego peteh zapjeva, trikrat zatajati!“