Pukla je mala senzacija u pogledu na duhovnu književnost gradišćanskih Hrvatov. Novi farnik Pajngrta, Ivan Karall, je u arhivu fare našao 200 ljet stare Laábove rukopise. Iz literature je bilo poznato, da je dugoljetni Novoseoski farnik Matijaš Laáb presadio Novi teštamenat u hrvatski jezik. Takaj je bilo poznato, da od jurske biškupije nije dostao odobrenje, da se ta rukopis tiska, iako su ga bili odobrili stručnjaki u Budimpešti.
PAJNGRT/NOVO SELO — Ivan Karall, za koga se zna, da ga posebno zanima i starija književnost današnjih gradišćanskih Hrvatov, pred svim ali duhovna ods. crikvena literatura, je u arhivu svoje nove fare u Pajngrtu našao dijele hrvatskoga prevoda Svetoga pisma. Tu za gradišćanske Hrvate malu senzaciju Karall je otkrio Orf-u Gradišće, ki je to objavio na svojem Hrvatskom valu.
Izgledalo je, da se je Laábov prijevod Svetoga pisma zgubio. Ali sada je Ivan Karall našao dvi knjige toga Svetoga pisma. Farnik Karall misli, da su Laabovi rukopisi znamda došli u Pajngrt kad ih je kanonik Martin Meršić bio posudio iz Novoga Sela za prevadjanje Novoga zakona skupa s Ivanom Jakšićem i Ignacom Horvatom i da su onda ostali na farofu u Pajngrtu. Sveto pismo — novi zakon ima ukupno 27 knjig, to znači da fali 25 knjig. Održani su samo Evandjelje po Ivanu i Čini apoštolski. Kade su ostale knjige se ne zna.
Na naslovnoj stranici Činov apoštolskih doznajemo, da je Matijaš Laab ov dio Novoga teštamenta prevodio u hrvatski jezik 1812. ljeta. Kako prevoditelj piše je on djelo „preobernul iz jačke, ada latinske riči na horvatsku rič“.
U današnjoj slovačkoj rodjeni pravnik i etnolog Ivan plemeniti Csaplovics je na svoji etnografski putovanji došao i u Novo Selo. Došao je na farof, u kom je svojčas živio Matijaš Laáb. Kod njega se je informirao o jeziku i književnosti hrvatske narodne grupe. Informacije, ke je dostao od Laába je Čaplović popisao 1829. ljeta u svojoj knjigi »Croaten und Wenden in Ungern«. U toj knjigi piše, da je Laáb prevodio novi teštament u hrvatski jezik, ki je ali ostao u rukopisu.
Iz Čaplovićevoga djela se je znalo i to, da je Mjenovac Šimon Palatin prevodio Vergilove »Ecloge« u hrvatski jezik. Hrvatski povjesničar Zvonimir Bartolić je u Sambotelu našao ta duga ljeta zgubljeni rukopis.
Kako je rekao Ivan Karall na hrvatskom radiju, iz Čaplovićeve knjige kao i iz Laábovih pisanj znamo, da je bivši novoseoski farniki prijevodom Svetoga pisma hrvatskomu narodu kanio dati mogućnost, da se vježba ortografiju, gramatiku, sintaksu kao i lipo govorenje. Ali cenzoru u Juri mu nisu odobrili prijevod Svetoga pisma.
Matijaš Laáb je izdao i druge knjige. Sastavio još »Kratku šumu velikoga općinskoga katekizmuša za učnju mlaje družine gornjih ugrskih hrvatov«, kao i »Veliki općinski katekizmuš«. Obadvoja djela su mu tiskali u Budimpešti pred dvimi stoljeći. Kako je rekao Ivan Karall sada leži na istraživači, da točnije predjelaju i analiziraju Laabov prijevod dvih dijelov ovoga Novoga teštamenta, koga je našao u Pajngrtu.
(ur.)