Zaista su sada mladi haovci u duhovnom okr­u­ženju glavnoga uredni­ka Novoga glasa krenuli na­javljenim putem i su išli onli­ne s ovim informativnim lis­tom Hrvatskoga akademskoga kluba. S čisto novimi idejami, prijevodi na nimški ili hrvatski, s audio-prinosi i uza to redovito aktualizirano. Do­kaz je ovo zato da ima poten­cijal med mladimi lju­di ki ka­nu pak i znaju pisati na hrva­t­skom — a to još i kako! Bilo to Viktorija Wagner, Dijana Jurković, Matthias Wagner, naravno Konstantin Vlašić a pred svim i Tereza Grandić.

Ona se je u zadnji dani na online-izdanju NG-a pojavi­la s vrlo aktualnom i, bome teškom temom: rodnoćutljivim iliti rodnoosjetljivim u­potribljavanjem jezika, mo­gli bi to moderno reći s angliciz­mom „gendranjem“. Da to Tereza Grandić nije činila, ka­že jur smir nje razmišljanja: bilo o čemu pišemo, moramo to biti u stanju i na hrvatskom, bilo to još tako neobično, zna­mda i teže razumljivo — ali ćemo se priviknuti na to, ako nek konzekventno koristimo. Mlada slavistica na Bečkom sveučilšću se je latila posla, u ovom slučaju teme, ka u hrvatskom govornom području još znači „neobdjelano po­lje“ ili bijela „fleka, mrlja“. Sigur­no i zbog toga jer „…U nim­ški teksti nam je ta način pisanja bilo ke varijante dobro poznat, u hrvatski teksti smo do sada rijetko kad vidili ta­kov oblik, zato nam se je či­nio neobičan. Zvana toga smo imali poteškoće, kako se tim u hrvatskom jeziku pravilno koristiti. Ipak je hrvatski kot slavski jezik po strukturi i ov­de osebujno po pokazanju roda drugačiji od nimškoga jezika…“ a problem načinjaju i „…Imenice, glagoli, pridjevi, broji, zamjenice i prilogi su u hrvatskom preminljive riči ili djelomično preminljive. To su te vrste riči, ke se — bar u neki situacija — odnašaju na rod i na ke se triba paziti, kad se kani pisati rod­noćutljivim jezikom…“

Tereza Grandić daje četire mogućnosti kako bi se dekon­struirao binarni sistem, dakle samo muško i/ili žensko:

1. Četiri mlade študentice i mladi študenti, ki rado pišu, su čera objavili novi članak.
2. ČetirE mladE študentiCE, kE rado pišu, su čera objavilE novi članak.
3. Četire/četiri mlade/mladi študentice/študenti, ke/ki ra­­do pišu, su čera objavile/objavili novi članak.
4. Četir/i/e mlad/i/e študenti/ce, k/i/e rado pišu, su če­ra objavil/i/e novi članak.

Pred svim je pitanje ča je praktikabilno, dakle kako na ta nači pisati a potom, na­ra­v­no, ča je još čitljivo? Gdo bi a pred svim kako bio ovakov tekst tečno mogli čitati? Kod proze znamda još ide, ali ka­ko je s pjesmicami a kako li s metrikom a da ne govorimo o jačka. Kako bi se ovakov te­kst jačio? Moguće da će to biti pri­držano inte­le­ktualnim ženskim krugom, ki ćedu to neka­ko svladati. Ali ča s onimi ke pokušavamo učiti hrvatski?