Gradišće se vraća u stara vrimena — moglo bi se zaključiti po najnoviji izbori za Zemaljski sabor. Petnaest ljet po Hansu Niesslu i 33 ljeta po Theodoru Keryju ki je potom kada je 1987. izgubio apsolutnu većinu odstupio s političke pozornice, Socijaldemokrati u Gradišću sada imaju opet većinu ne samo po glasi nego i po mandati u Saboru, naime 19 prema 17 svih ostalih skupa. To znači, da Spö po prvi put more sām vladati. Zemaljski poglavar Hans Peter Doskozil, ki je lani stupio na mjesto Hansa Niessla, dakle ne triba već koalicijskoga partnera. To znači da su Slobodari ispali, Narodnjaki nisu uspili u Vladu a ni za Zelene onde nije mjesta.
Pri izbori za Zemaljski sabor se je u hrvatski i dvojezični općina u Gradišću pokazao spodoban trend kako i širom Gradišća. Kako i u prošlosti su Socijaldemokrati u hrvatski odnosno dvojezični seli od biračev i biračic dostali znatno već glasov nego u gradišćanskom prosjeku. Pri tom pada u oči da upravo u „črni tvrdjava“, kade imaju VP-načelnika Narodna stranka je zgubila, dijelom još i jako bolno odnosno ćutljivo.
Ča bi to moglo značiti za manjinsku odnosno narodnosnu politiku u Gradišću, kade je zemaljski trend potpuno obrnuti od saveznoga, kade vlada tirkizno-zelena koalicija, od ke si manjine sada toliko očekuju. I zato, jer prijašnje vlade u prošli ljeti i desetljeći ništ nisu ili samo jako malo učinile za narodne grupe, a posebno ni za Hrvate u zemlji.
Ako je u zadnji ljeti bio izgovor, da ništ nije išlo dalje zbog plavih — a zapravo nije poznato je li je uopće gdo pokusio da se kod njih probije s narodnosnimi temami — sada ovisi samo od črljenih, ćedu li narodne grupe u zemlji, dakle Hrvati, Madjari i Romi uspiti se dignuti na noge i predložiti a pak u krajnom i potribovati svoje.
Sada kada su potribovanja na Saveznu vladu dosta jasna i izražena, moglo bi se to odraziti i na zemaljsku razinu. No Gradišće si od Beča neće čuda dati reći kako si ni Doskozil neće čuda dati reći od Rendi Wagner. Prem da zapravo niti med črljenimi člani vlade ni med timi u saboru nima Hrvata ni Hrvatice, bi bila stara dob da se službeno Gradišće opet spominje hitnih potrebov i opravdanih potribovanj, kako su to školstvo u korist očuvanja ne samo hrvatskoga jezika, nego i kulture i identiteta. A ne na zadnje obdržanje i očuvanje hrvatskih institucijov. A biti Hrvat ili Hrvatica u Gradišću naravno znači i biti Gradišćanac i Gradišćanka. Ako to valja za katoličane i lutore onde to valja i za Hrvate i Madjare i dr.
Pitanje je samo, gdo u novoj vladi će imati sluha i za narodnosna pitanja, i gdo od komunalnih političarov po hrvatski i mišovitojezični općina i seli će se dignuti i u hrvatski posli i će agirati u korist Hrvatov i Hrvatic u Gradišću?