Gradišće se vraća u stara vrimena — moglo bi se zaključiti po najnoviji iz­bori za Zemaljski sabor. Petnaest ljet po Hansu Niesslu i 33 ljeta po Theodoru Keryju ki je potom kada je 1987. izgubio apsolutnu većinu od­stupio s političke pozornice, Socijaldemokrati u Gradišću sada imaju opet većinu ne sa­mo po glasi nego i po manda­ti u Saboru, naime 19 prema 17 svih ostalih skupa. To zna­či, da Spö po prvi put more sām vladati. Zemaljski pogla­var Hans Peter Doskozil, ki je la­ni stupio na mjesto Hansa Niessla, dakle ne triba već ko­alicijskoga partnera. To zna­či da su Slobodari ispali, Na­rodnjaki nisu uspili u Vladu a ni za Zelene onde nije mjesta.

Pri izbori za Zemaljski sa­bor se je u hrvatski i dvojezi­čni općina u Gradišću pokazao spodoban trend kako i širom Gradišća. Kako i u pr­o­šlosti su Socijaldemokrati u hrvatski odnosno dvojezični  seli od biračev i biračic do­s­tali znatno već glasov nego u gradišćanskom prosjeku. Pri tom pada u oči da upravo u „črni tvrdjava“, kade imaju VP-načelnika Narodna stra­n­ka je zgubila, dijelom još i ja­ko bolno odnosno ćutljivo.

Ča bi to moglo značiti za manjinsku odnosno narodn­o­snu politiku u Gradišću, ka­de je zemaljski trend potpuno obrnuti od saveznoga, kade vlada tirkizno-zelena koalicija, od ke si manjine sada to­liko očekuju. I zato, jer prija­š­nje vlade u prošli ljeti i deset­ljeći ništ nisu ili samo jako malo učinile za narodne gru­pe, a posebno ni za Hrvate u zemlji.

Ako je u zadnji ljeti bio izgovor, da ništ nije išlo dalje zbog plavih — a zapravo nije poznato je li je uopće gdo po­kusio da se kod njih probije s narodnosnimi temami — sada ovisi samo od črljenih, ćedu li narodne grupe u ze­mlji, dakle Hrvati, Madjari i Ro­mi uspiti se dignuti na no­ge i predložiti a pak u krajnom i potribovati svoje.

Sada kada su potribovanja na Saveznu vladu dosta jasna i izražena, moglo bi se to od­r­aziti i na zemaljsku razinu. No Gradišće si od Beča neće ču­da dati reći kako si ni Dosko­­zil neće čuda dati reći od Ren­di Wagner. Prem da zapravo niti med črljenimi člani vla­de ni med timi u saboru nima Hr­vata ni Hrvatice, bi bila sta­ra dob da se službeno Gra­diš­će opet spominje hitnih p­otre­bov i oprav­danih potribovanj, kako su to školstvo u korist očuvanja ne samo hrvatskoga jezika, nego i kulture i iden­ti­teta. A ne na zadnje obdr­žanje i očuvanje hrvatskih i­n­stitucijov. A biti Hrvat ili Hr­va­ti­ca u Gradišću naravno znači i biti Gradišćanac i Gradiš­ća­n­ka. Ako to valja za katoliča­ne i lutore onde to va­lja i za Hrvate i Madjare i dr.

Pitanje je samo, gdo u no­voj vladi će imati sluha i za na­rod­nosna pitanja, i gdo od ko­munalnih političarov po hr­vatski i mišovitojezični op­ćina i seli će se dignuti i u hr­vatski posli i će agirati u korist Hrvatov i Hrvatic u Gradišću?