Na poziv zemaljske nadzornice za hrvatsko školstvo u Gradišću, dvorske savj. mr.  Edite Mühlgaszner, Mas se je spravilo blizu 40 gradišćanskohrvatskih učiteljev i učiteljic iz svih školskih formov — od čuvarnice, osnovne škole, glavne škole, nove sridnje škole, gimnazije ča do visoke škole — kako i iz svih gradišćanskohrvatskih regijov od sjevera do juga na skupno putovanje. Od srijede 1. do nedilje 5. junija putovali su autobusom kroz „staru domovinu“ Hrvatsku i Bosnu. Peljao ih je putnički kao i duhovno na jako intenzivan način farnik Cogrštofa, desetnik Željko Odobašić.
Daleki put je naše učitelje peljao najprije u glavni varoš Bosne, u Sarajevo, komu se 16 ljet po zadnjem nemilom boju i strašnoj dvoljetnoj blokadi još svenek vidu i ćutu rane „na duši i tijelu“. Na svakom koraku su učitelji postali svidoki barbarskoj sili boja i su mogli ćutiti potišćenost i teške životne prilike u današnjem med narodi diljenom Sarajevu.
Po skupnoj sv. maši prilikom svetka Unebostupljenja pohodili su učitelji Katolički školski centar sv. Josipa Sarajevo, kade ih je dočekao direktor mr. sc. Ivica Mršo. Opširno je hrvatske učitelje iz Gradišća informirao o djelovanju školskoga centra i peljao je kroz peldodavno i zvanaredno lipo uredjenu zgradu. U privatnom školskom centru združene su osnovna, sridnja i sridnja medicinska škola. Po ovi diboki utiski slijedio je zvanaredni objed s domaćimi specijaliteti na sarajevskoj Teologiji, pri kom su učitelje podvarali mladi studenti teologije.
Dojdući človičji vrhunac u varošu Sarajevo bio je pohod Stadlerovomu dječjemu domu »Egipat« — to je sirotišće za dicu u starosti od 6 do 14 ljet pod peljanjem Sestar Služavka Maloga Isusa. Gradišćanskohrvatski gosti nosili su sa sobom različne dare za dičji dom i su bili veseli imati priliku sastati se pršonski s jednom sestrom i s nekoliko dice dičjega doma.
Šaroliki i intenzivni program u Sarajevu završio je konačno turističkimi vrhunci kako su to razgledavanje centra — takozvane Baščaršije, Velike džamije, mosta kade je ustriljen prijestolonasljednik Franjo Ferdinad i skupnim kušanjem tradicionalnih ćevapov u lepinji s lukom.
Sljedeći petak posvećen je bio najvećim dijelom Medjugorju i posebno brigu Križevcu, na koga hodeći ili bolje rečeno „plazneći“ su naši učitelji molili skupni križni put. Ov jako ganutljivi križni put odnosno premišljavanje križnomu putu priredio je i organizirao peljač studijskoga putovanja, duhovnik i farnik u Cogrštofu Željko Odobašić.
Dan je za učitelje mirno završio u dandanas po narodi striktno diljenom varošu Mostaru. Po kratkom pohodu srušenoj katoličanskoj crikvi, ka se sada jur opet 16 ljet dugo novo gradi, su po kratkom peljanju kroz stari varoš pohodili najpoznatiju znamenitost Mostara — Stari most na Drini, ki je bio srušen u zadnjem boju, ali je kako i jako porušeni povijesni centar varoša opet zgradjen pomoću medjunarodne zajednice u novom sjaju, i ki privlači opet turiste iz cijeloga svita.
Vrhunac na koncu studijskoga putovanja gradišćanskohrvatskih učiteljev bio je pohod hrvatskomu biseru Jadrana — Dubrovniku. Skupno i individualno su razgledavali stari gradski centar oko prelipoga Straduna ki je opkrojen masivnimi gradskimi zidinami.
Svetačni završetak cijeloga putovanja obilježila je subotu večernja sv. maša u crikvi sv. Vlaha na Stradunu, ku su učitelji svetačno svečevali i skupno oblikovali s desetnikom Odobašićem uz veliku muzičku sposobnost kotarskoga nadzornika Andreasa Benčića, Mas, MSc na orgulja, gitari i pri jačenju. Po oficijelnom završetku su neki još točno istraživali različne prodavaonice, kavane, restorane i intenzivni „noćni život“ Dubrovnika, ki je jur i na početku junija bio nabito pun s turisti iz cijeloga svita i velikih cruiserov/brodov.
Cijelo putovanje za učitelje nije bilo samo znanstveni, nego i u velikoj mjeri i emocionalni i duhovni doživljaj, kao i lipi doživljaj zajednice. Jako daleko su se vozili, čuda skupno molili, premišljavali i čuda svega doživili — i ne na koncu se bolje medjusobno upoznali. Ali svakako su dostignuli cilj putovanja: bolje upoznati kraje odakle su se doselili naši preoci, viditi razvitak, i doživiti današnje stanje.
Sudioniki-učitelji zahvalili su se na putu domom organizatorom ovoga studijskoga putovanja, Željki Odobašiću i Editi Mühlgaszner, na zvanarednom i nepozabljivom putovanju sa samosastavljenom jačkom (po melodiji „Tužna je noć“) za gospu nadzornicu prilikom ovoga studijskoga putovanja.
(Anita Jugović-Čenar)