Za kršćanske obitelji u cijelom svitu je božićno drivo simbol božićnoga vrimena i betlehemskoga dogodjaja. Ono se skrbi za božićnu atmosferu. Mnogo prlje nego je drivo postalo dio Božića, je ono bilo simbol ufanja i radosti za Egipćane. Oni su si prilikom zimskoga solsticija, a to je najduža noć ljeta, u svoja prebivališća htili nositi zelene palmine kite kot simbol pobjede žitka nad smrću.
Stari Rimljani su zimski solsticij svečevali u čast Saturna, boga poljodjelstva. Kinčili su stabalja nakitom i svićami, a stane zelenimi kiticami. U mnogi poganski religija se je vjerovalo, da u stabalji stanuju bogi i duhi. Ne zna se točno, kako se je razvio običaj kinčenja božićnoga driva, ali ga ovija već legendov.
Jedna legenda govori o sv. Bonifaciju, engleskom redovniku, ki je organizirao kršćansku Crikvu u Francuskoj i Nimškoj. Jednoga dana da je na svojem putovanju strefio pogane okolo velikoga hrasta, ki su kanili žrtvovati dite bogu Thoru. Svetac je spasio ditetu žitak, a drivo na kom je bilo privezano dite, je jednim udarcem sravnao sa zemljom. Na istom mjestu izniknula je mala jelva. Svetac je pogane osvidočio, da je jelva drivo vječnoga života.
U16. stoljeću je tradicija božićnoga stabla prvo postala popularna u Nimškoj. U mjesti, kade su stabalja bila rijetka, su obitelji gradile male drivene piramide namjesto friških driv i je kinčili zimzelenimi kiticami i svićami. Vrijeda je pak božićno drivo postalo popularno i u drugi europski država. Sredinom 19. stoljeća je princ Albert, muž engleske kraljice Viktorije, popularizirao božićno stablo u Engleskoj. 1841. ljeta je kraljevski par nakinčio prvo englesko božićno drivo u dvorcu Windsor svićami, slatkarijami, sadjem i kolači. Tako nakinčena božićna stabalja su se iz Engleske širila u druge dijele britanskoga carstva, pred svim u Kanadu.
Komercijalno tržišće božićnih driv rodilo se je 1851. ljeta, kad je farmer Mark Carr iz Catskilla došao u New York na sana, ke su vlikli voli, a bila su puna zimzelenih driv, ke je sve prodao. Vrijeda su se pojavile i farme božićnih driv. Uzgojena stabalja su bila draža zbog svojega simetričnoga oblika.
Danas ne moremo svečevati Božić prez božićnoga stabla. Postoji legenda da je sveti Bonifacije (672. — 754.) na primjeru jelve, ka ima oblik trokuta, ljudem tumačio tajnu Presvetoga Trojstva. Obraćeniki, ki su se pred tim klanjali hrastu, su pak počeli poštovati jelvu. Od 12. stoljeća pa nadalje su ljudi višali jelve na plafone svojih stanov kot znak, da su kršćani. Na to postoju još živi spominki med našimi ljudi.
(Agnjica Schuster)