Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov pod peljanjem mr. Zlatke Gieler i na inicijativu akademika dr. Nikole Benčića je skupa s Hrvatskim kulturnim društvom i odgovornimi funkcionari subotu, 24. septembra organizirao cijelodnevnu ekskurziju autobusom. Nikola Benčić je putnikom u autobusu predavao o tom „Kako je nastala današnja granica med Austrijom i Ugarskom i kako su se Hrvati ponašali med 1921. i 1923. u tom pitanju“.
GRADIŠĆE — Približno 50 zainteresiranih ljudi je sudjelovalo u eksurziji, ku je organizirao Zigh (Znanstveni institut) skupa s Hkd-om Gradišće prilikom spomenljeta »90 ljet Gradišće«. Putujući u autobusu je Nikola Benčić polazeći od Trajštofa razlagao povijesnu pozadinu po raspadu Austro-Ugarske monarhije 1918. ljeta i kako su i Austrija i Ugarska morali odstupiti velike dijele svojega teritorija susjednim zemljam, ča im je diktirao mirovni ugovor u St. Gremain-en-Layeju i Trianonu kade su se savezničke sile bile odlučile da smanju ove dvi zemlje tako, da se već nikada ne bi mogle dignuti u te nekadašnje povijesne, gospodarske, političke i geografske veličine. Tradirana je izreka francuskoga premijera Clemenceau-a „…a ostatak je Austrija“.
Prva postaja u ovkiru ove cjelodnevne ekskurzije o povijesti nastajanja granice med Ugarskom i Austrijom i ponašanju Hrvatov u tom pitanju je bio Koljnof. Onde su Nikola Benčić i Imre Tóth, direktor Storno-muzeja u Šopronu referirali o glasovanju u Koljnofu 16. decembra 1921. ljeta. Geza Völgyi ml. je zainteresiranoj publiki razložio posebnosti u vezi s očuvanjem i brzim propadanjem Hrvatstva u selu Koljnofu.
Tada, 1921. lj. je 70 posto Koljnofcev glasalo za Ugarsku a granica je stoprv fiksirana 1923. ljeta. Koljnof je bio izmed onih osam sel u ki se je 16. decembra 1921. ljeta održalo narodno glasovanje. To je bilo dva dane po glasovanju u Šopronu. Premda je Koljnof ončas bio većinom hrvatsko selo je 70 posto stanovničtva glasovalo za priključenje k Ugarskoj. A uzroki su bili u prvom redu gospodarstveni. Seljaki su nato gledali, kamo bi mogli prodati svoje proizvode — a to je bio sajam u Šopronu. A triba reći i to, da je Austrija bila u ta čas siromašnija nego Ugarska.
Po mirovni ugovori u francuski gradi St. Germain i Trianona je pogranična komisija pohodila sela na tadašnjoj austrijsko-ugarskoj granici i pitala narod. Iako je granica jur bila podiljena su još bile moguće korekture. Pred mirovnim ugovorom u St. Germain-en Laye-u 1919. lj. da su bili Filešci za priključenje k Ugarskoj, je uz ostalo rekao povjesničar akademik Nikola Benčić. Ali kad su doznali rezultat glasovanja u Šopronu da su minjali svoj stav. Filešcem da su navodno bili obećali da ćedu podiliti Zichyjevu lozu a ne urbarijalsku. A kad je komisija došla u Filež da je većina Filešcev najednoč bila za Austriju.
Putovanje je pak dalje peljalo prik Kisega do hrvatskih sel Četar, Narda i Petrovo Selo, kade su na spomeniku imenovana ona sela ka su došla kao zadnja k Ugarskoj. Petrovo Selo je pak nekoliko puti minjalo granicu dokle je pak 1923. ljeta konačno došlo k Ugarskoj. Ov spomenik su postavili 1933. ljeta najvjernijim selam a na njemu su na ugarskom jeziku imenovana ona sela, ka su bila od 1921. do 1923. u Austriji: Velika i Mala Narda, Gornji i Dolnji Četar, Hrvatske Šice, Plajgor, Petrovo Selo i nimška sela Vaskeresztes (Grossdorf) i Pornova (Pernau). Zbog velike atraktivnosti ovakovih putovanj se je pojavila želja, da se s tim nastavlja.
(uredn.)