Jezuš otpelja apoštole prema Betaniji, blagoslovi je i zdigne se u nebo. Apoštoli su se s velikim veseljem vratili u Jeruzalem. Ali i jedan otac ćuti, da mu je došla skradnja ura. Pred podnevom pozove skupa svoju mnogobrojnu obitelj i blagoslovi je i reče im, popodne ću umriti — i umro je. Vjerujemo, da se je i ov zdignuo u nebo.
Jezuš moli, da nas očuva od svega zloga i veli, da je Oca proslavio na zemlji, djelo je izvršio. Moremo reći, da je i ta otac izvršio svoje djelo, blagoslovio svoje i otišao k Ocu.

Kad je makedonski kralj Filip čuo za lipotu grada Atene, rekao je: Ov grad mora nastati moj pod svaku cijenu. A mi ne bi rekli, da vječni grad, nebo, ne bi moralo nastati naše pod svaku cijenu? Koliko krvi, truda je stalo, dokle je Filip kralj zauzeo ov grad, a mi se ne bi trudili pod svaku cijenu uz trud, pot, ako je potribno i uz krvi proljivanje, kot su to bili mučeniki, da dojdemo u nebo.
Diki Filipa kralja i diki grada Atene došao je konac, ali gradu Božjemu i nam spašenim, nikada nije konac.
Jezuša nije naša velika ljubav donesla na zemlju, nego naša zloća. Evo Agnjac Božji, ki odnimlje grihe svita, rekao je sv. Ivan Krstitelj. Jezuš Sin Božji, bio je med nami ovde na zemlji, a sada hoće da budemo mi s njim u nebu. Zato je došao, da nas sve primi u nebo.
Nebo nam je obećao, ali to za nimškoga filozofa Nitschea nije dosta. On veli, da Crikva sije otrov med ljude, kad im obiće nebo na drugom svitu, a ovde na zemlji križ i nevolju. Kraj od neba, da budemo srićni na zemlji, veli on.
Jezuš šalje svoje: Pojte po svem svitu. Istinu vjeru Jezuše-vu moramo glasiti ljudem na zemlji. I naš hrvatski narod, naša mladina je zgubila ćut, da čuje Jezuševo evandjelje. Projdu uz crikvu, kao uz kakovu ruševinu, i ruševina nastaju i oni sami. Pojte po naši seli i glasite mladini evandjelje, tako dugo, dokle im se uši ne otvoru.
Ako človik zgubi sluh, oči za Boga, zgubit će ga i za človika. U programu slobodnozidarstva nahadja se i poslanje, da ljubimo svoju braću. U Parizu u jednoj ulici se je moglo čitati: „Slobodne zidare, masone išćemo, ki ćedu projti u pomoć gubavim u Umolakaju.“ Nije se javio niti jedan slobodni zidar. Razumljivo, kade nima vjere u Boga, nima ni ljubavi.
XI. kralj Ludvig davao je svaki misec 1000 dukatov liječniku, da mu poduži život. Njegov duhovni peljač rekao mu je: „Ako dā toliko pinez liječniku, da mu život poduži, koliko bi morao dati pinez onim, ki su u nevolji i tako bi si podužio po smrti život vječni, ki nima kraja.“
Riči sv. Augustina se svih nas tiču, ki je rekao: „Mnogo činiš, da malo duglje živiš na zemlji. Ali učini ča i zato, da živiš navijeke!“
Jezuš rekao je, da ide najzad k Ocu, jer spunio si je nalog, zadaću. Kako ispunjavamo mi našu zadaću, se moramo svi pitati. Koliko ljudi projde na krive pute, jer si ne hoćedu spuniti zadaću, išću krive, lake, grišne pute, ki ne peljaju k Ocu.
Gdo vjeruje, tomu ne tribamo razlagati ča je vjera. A gdo ne vjeruje, tomu zaman razlažemo. Ovo je velik problem i za današnjega človika, nima sluha za vjeru, Boga.
Vjeruj i vjera će te osvidočiti, da postoji Bog. Otvori se, da ulazi u tebe ta Bog, ki ti tukeće na vrati i prosi te, da ga pustiš u tvoj stan u tvoju dušu, srce. I kad ti ulazi u srce Bog sām, biti ćeš blažen jur na ovom svitu, a bez Boga nikad. Zato reci i ti s Jeruzalemci, ki su ovako pozdravili Jezuša: Blagoslovljen, ki prihadja u ime Gospodinovo, tako i u tvoju dušu, i biti ćeš blažen.         p

Kategorije