petak, 28 rujan, 2012 - 08:10
Prema inicijativi Vijeća Europe (Europarat) 26. septembra svečujemo Europski Dan jezikov. Neka se cijenu svi jeziki i kulture, neka ljudi realiziraju prednosti većjezičnosti i neka im bude cilj doživotna učnja jezikov i razumivanje različnih jezičnih kulturov. U Europi se govori 200 jezikov, a po cijelom svitu oko 6.000. Velikih jezikov je manje, a malih jezikov je već. Na svaki način su u lingvističkom pogledu svi jeziki ravnopravni i jednako važni. Primitivni jeziki ne postoju. Računa se, da 90% svih jezikov govori samo 5.000 ljudi. Ta broj je kritičan za to, da jezik more napredovati.
Grupa ljudi, ka je manja, ne more gajiti svoj vlašći jezik. Kad počne izumirati neki jezik, lingvisti velu, da je on moribund. To je onda slučaj, kad se dica već ne nauču jezik svojih starjih, nego drugi jezik, ki im se na prvi pogled već isplati. 40% svih jezikov na svitu su konfrontirani s problemom, da se je dica već ne uču. To znači da su ti jeziki moribund. Za 100 ljet će znamda postojati još samo 600 živih jezikov, to je još samo 10% onih, ki se danas govoru. 90% jezikov će izumriti u bliskoj budućnosti.
Svi mi poznano najglasovitije mrtve jezike, latinski i starogrčki. Ti jeziki su izumrli, kad je već nigdor nima za materinski jezik. Od toga hipca početo se jezik već ne razvija i on uštarne. Čim je jezik izumro, to ne znači, da ga već nijedan ne razumi. Latinski i starogrčki razumi dost ljudi. Pokidob da ti jeziki nisu materinski jeziki nijednoga človika, su oni mrtvi jeziki. Jeziki izumiraju na dva načine:
- Mrtvi jezik živi dalje u drugi jeziki, ki su iz njega izrasli. To je slučaj s latinskim, ki živi dalje u romanski jeziki.
- Jezik nima nasljednikov, ada jezike, ki bi se iz njega bili razvili.
Jezik umira prik dužičke periode. Za razliku od prirodne smrti postoji i takozvani lingvocid. To znači da je jezik namjerno izbrisan, recimo zbog političkoga pritiska. Kot povijest kaže, postoju sigurne metode, kako se vrši lingvocid:
- kad je ki drugi jezik proglašen službenim jezikom
- kad su osvojena područja i kad se doselu tudji ljudi, ki govoru strani jezik, a autohtoni govorači u vlašćoj zemlji nastaju manjina
- kad su dica odgojena u drugom jeziku, a ne u materinskom
- kad se potkopava hasnovanje vlašćega materinskoga jezika.
Ča človičanstvo izgubi, kad izumru jeziki, o tom čitajte drugi put.
(Agnjica Schuster)