Akademik dr. Nikola Benčić, učitelj Franca Rottera na Bečkoj slavistiki i urednik knjige Franca Rottera »Croatia liberata« je prilikom spomenproslave ovomu hrvatskomu pjesniku u četvrtak, 19. aprila držao kratak govor na grobu pokojnoga slavista i romanista ki je s 32 ljeti umro 23. februara 2002. ljeta. 
 

„I danas, po deseti ljeti, si kanimo s obiteljom Rotter podiliti diboku tugu, ku im je smrt mladoga, ufanja punoga sina Francija Rottera zadala. I mi smo se, prijatelji, poznanci, seoski i iz okolice i mladina iz Beča poredali danas okolo njegovoga groba, da budemo nazočni otkrivanju spomenploče. I nam se je Franci Rotter uvregao u srce i postao vrijedan kusić našega narodnokulturnoga samorazumivanja. Ne, ne toliko njegovom mladom i stasitom pojavom, tijelo mu danas leži u grobu a njegov stvarni izgled se vrimenom muti pred našimi očima.

On nam se danas pojavljuje sve više kao utjelovljeni kip tuge, tjelesne nemoći, shranjenoga strpljenja. Ali istotako i kao velikan i svitlo lice naše male gradišćanskohrvatske duhovne kulture. I ponosno moremo reći, ne samo naše sužene, stisnute gradišćanskohrvatske nego cjelokupne hrvatske kulture, kako nam to potvrdjuje nagrada Društva hrvatskih književnika »Slavić« za 2002. ljeto.

Nije on jedini komu je mlado tijelo palo prezaran u škuri grob, ali je on jedini med nami, ki nam je iz mladih ljet ostavio duhovnu poruku u obliku knjige »Croatia liberata« u čistom, isklesanom obliku riči, nepogrišnom logičnom dosljednošću, u skladu od tuge preplavljenoga srca i analitičkoga razuma. Istina, zbog toga ga teško moremo slijediti u misli, ar na duhovni višina postane zrak sve rjedji i tanji za nas obične ljude.

Ovim skromnim spomenkamenom, na kom stoji njegovo ime i jedino pravo odredjenje „hrvatski pjesnik“, kanimo posvidočiti da živi med nami, da kanimo slijediti po njegovi duhovni cesta i da se trudimo shvatiti i ostvariti čiste misli o najdibljoj biti ljudskoga života.

Naš život — veli Franci Rotter — odvija se od zipke do groba a na tom putu nas sprohadjaju Andjel čuvar i Smrt. To su dva principi, nepogrišivi, neuprošivi i oni se ostvaruju u suza, krvi i veselju i nije u pitanju koliko smo si nagrnuli u životu, nego kako smo pohasnovali te legendarne talente, ke smo dostali na put od zipke sve do groba. Od njih moramo dati račun. Franjo Rotter je svoje životno iskustvo uložio u djelo, ko je nazvao »Croatia liberata« i položio nam je u ruke kot svoj teštamenat. To je poruka u obliku pjesme, u nimški i hrvatski riči (kako je naša sredina), u misli oblikovani svakako u jeziku svojega vrimena. To je skriti svit, u kom je svaka rič na svojem mjestu a na nami je da ju odvežemo.

Znamda imamo kod čitanja Rotterove knjige ćut da nam fali ključ za nju, za njegov duhovni svit. On sam se pokazuje sa svojom dibokom tajnom, ar smo za vrimena kada bi mogli bili njega pitati zamudili to učiniti, prestrašeno smo gledali u njegovu tjelesnu nemoć i zabili da mu je razum zrcalo nadmoćnoga svitskoga Božjega razuma.

Neka nam bude ov spomenkamen vrata i put u svit, ki nam se skazuje u našoj književnosti, ki nas pelja na široko polje idejov, u život iznad groba, dalje od groba u vječni život misli i idejov. Sam Franci nam veli u zadnjoj kitici svoje knjige: Neka se čuje vječna istina, u ljubav, u ljubav ja putujem.

(NB)