Pri prisilnoj pauzi lani u isti čas zbog oboljenja jednoga od glavnih glumcev, Franje Meršića, ljetos na Štefanju kazališna grupa Klimpuha je mogla sjajiti i razveseliti, pred svim ali i zabavljati i oduševiti na vrhunskoj domaćoj razini. Komedija »Jedna laž drugu lovi« je u medjuvrimenu 56. igrokaz na klimpuškoj pozornici, ku je 1958. lj. utemeljio tadašnji farnik u Klimpuhu dr. Štefan Geošić i ku sada uspješno dalje pelja Ljuba Palatin-Wild — a je jur po drugi put mogla pridobiti Jožefa Hartmanna za režisera. Klimpušci su na Štefanju imali premijeru s ovim šalnim igrokazom u dva čini autora Michalea Cooneyja koga su na hrvatski s klimpuškim koloritom presadili Doroteja Zeichmann, Ljuba Palatin-Wild, Truda Frank i Silvija Eisner.

 

KLIMPUH — Klimpuh je u Gradišću postalo prvo mjesto komedije na domaćem hrvatskom jeziku. Hrvatska klimpuška pozornica je zapravo svenek stala na vrhu domaće kazališne scene. Ali ne na zadnje i uz režiju Jožefa Hartmanna sada još bolje more pokazati svoje vještine i koliko ima prirodne a sada i još već školovane „komedijante“ — u najboljem smislu riči — u svoji redi. Ov kusić u dvi čini su Klimpušci kanili pokazati jur lani, ali zbog teže bolesti jednoga od glavnih glumcev su morali otpovidati sve predstave. Od Štefanje do Trih kraljev je na programu sedam predstav.

 

Ideja za ovom odličnom komedijom je vrlo jednostavna: Ako človik počinje lagati, se zapliće sve diblje u neistinitosti a mu pak ništa ne ostaje nego da se iz jedne laži spasi u drugu, tako da „jedna laž lovi drugu“ dokle se ta cijela kuća laži ruši u velku katastrofu. A prednost je kazališća, komedije, da ovu močvaru laži more ispreplesti s hepiendom, i da po kajanju i kajanju i kajanju ipak sve more završiti u dobrom, bez da bi igdo ikomu nanosio veću škodu. Dakle, ča u stvarnom život najvjerojatnije nije moguće, na pozornici se more izdjelati do vrha, to špice, ka se pak konačno „mora“ slomiti. Sada se sve otkrije a konačno sve se hvalabogu opušća. Svim postane laglje i svi su srićni, da se moru opet vrnuti istini.

 

Petar Labud iliti Jandre Kričić (Franjo Meršić) se svojoj hižnoj družici Franci (Ana Zeichmann) nije usudio valovati, da je izgubio posao, i je najprvo počeo s lažom, da to taji. Ali pokidob je tribao i dohodak, izmislio je mogućnosti kako bi prevario Socijalni ured, tim da je prijavio podstanara Julu Bučića (Martin Gregorić), ki nije bio u stanju djelati i zato kasirao potporu za preživljenje. U tom varanju Socijalnoga ureda Petar Lanud je nastao sve šikaniji, lukaviji i bezobrazniji, izmislio bolesnike, njeve velike obitelji, dicu, gluhe i nime itd. — a za sve je kasirao socijalnu pomoć… za sve veći broj „bespomoćnih“ ljudi. Ali kad su djelačice Socijalnoga ureda Paula Šimetić (Kristina Wild), Obiteljskoga ureda Jelana Horvat (Viktorija Coklić) a konačno još i inšpektorica Socijalnoga ureda Milka âenčić (Trude Frank) počele ispitivati ovu spletku, cjeli lažni konstrukt se je počeo rušiti najprvo polako, a onda nevjerojatnom brzinom.

 

A ovde je sada i jasno vidljiva redateljska ruka. Hartmann je stručnjak za ubrzavanje dogadjajev na pozornici, kulminiraju u slapsticku, tako da kao u staccatu jedan pokret lovi drugi — a publiki zapravo stane dah, sapa, jer na jednu stranu prasne u smih, a na drugu stranu triba ipak koncentracije, da se more slijediti sadržaju i dogadjajem na pozornici. Pogibelj je, da se već ne zna „gdo je koga rodio“. Ali je vještina režisera, da na jednu stranu publiki daje dosta vrimena za smih, ali se na drugu ipak ne otkine napetost u očekivanju kako sada ide dalje i ki će biti drugi korak u zapadanju u još veći kaos ovoga lažnoga konstrukta.

 

Pri ovoj nakani Jožef Hartmann ima sriću, da more djelati s odličnimi glumci, s rodjenimi komedijanti, kim je kao redatelj dao još dodatni „šlif“ — a publika to honorira ne samo s glasnim smijanjem nego i oduševljenjem a ne zadnje i burnim aplauzom.
Gdo u ansamblu ima Franju Meršića a pred svim i Martina Gregorića i Kristinu Wild, jur je skoro pobjedio, dobio. Ako pak tomu još doprinašaju odlični Bernhard Karall, Ana Zeichmann, Vikotrija Coklić, Ljuba Palatin-Wild, Filip Gregorić, Truda Franka, Elfi Coklić, Silvija Eisner a ne na zadnje najstarji i najvjerniji glumac na klimpuškoj pozornici, Jive Wild (u maloj ulogi Mate Ferkina, Jurinoga susjeda), onda mirno moremo govoriti o predivnom kazališnom večeru, o odličnoj zabavnoj komediji, ka je prem malo žilavoga početka razvila dinamiku, da je zapravo svaka sekunda bila poseban užitak.

 

Peljačtvo klimpuške kazališne grupe se more ponositi vrlo uspjelom kazališnom produkcijom, kom je obogatila i zahvalnu publiku i je ipak čuvala visoku razinu, hrvatskoga jezika, u kom nije falilo brojnih lokalnih, klimpuškoj izrazov i krilatic. Pozornica je bila jednostavna, ali je upravo i zato potpomogla glumi i djelovanju teksta i sadržaja na nasmijanu i oduševljnu publiku.

 

(pt)

 

>> Galerija