Dugoljetni direktor osnovne škole u Frakanavi, Vili Kanc (60) je 1. septembra stupio u mirovinu. Kanc je bio 39 ljet u učiteljskoj službi. Poslovao je u Lebenbrunnu, Pilištrofu, Malom Borištofu, Filežu, Gerištofu, Lekindrofu i deset ljet u Keresturu dokle je u 1983. ljetu došao u rodnu mu Frakanavu. Onde je Vili Kanc 29 ljet dugi bio učitelj, od toga 23 ljeta dugo direktor OŠ. Od 1. septembra je rodjena Mučindrofka, Elke Sinković provizorna peljačica osnovne škole u Frakanavi.

FRAKANAVA — U sridnjogradišćanskoj Frakanavi su se pred kratkim svetačno oprostili od dugoljetnoga direktora osnovne škole Vilija Kanca.
 

Kako je rekao Vili Kanc za Hrvatsku redakciju Orf-a Gradišće „pozitivno morem svoja ljeta bilansirati kao peljač škole. Jedino, ča me malo bludi je, da je hrvatski jezik u školi svenek slabiji“. Kad je počeo, da je bilo još čuda već dice, ka su se pominala po hrvatsku. Uopće da je bilo već dice u školi.

 

Kad je počeo sa svojom učiteljskom službom, onda je bila škola u Frakanavi svenek dvorazredna, sada da je jur jako dugo bila samo jednorazredna. Njemu da je bio svenek važan dobar odgoj kako i to, da se dica nešto nauču i da se pripravu na više škole. A to da nije bilo svenek lako u dvojezičnoj školi. Kako je naglasio, ima dvi strane biti u domaćem selu direktor škole. Ipak misli, da se more učitelj bolje s roditelji pominati, ako je pozna i da se laglje riješu problemi u školi, je rekao Vili Kanc, dugoljetni direktor OŠ Frakanava.
 

Njegova nasljednica kao peljačica ove jednorazredne škole je Elke Sinković iz Mučindrofa, ka je zasada provizorna peljačica OŠ Frakanave dokle se raspiše mjesto za ravnanje ovom školom. Elke Sinković (36) je jur 14 ljet dugo u učiteljskoj službi. Dosada je podučavala u Gerištofu, Velikom i Malom Borištofu, Cindrofu, Filežu i u Mjenovu. Jednorazrednu osnovnu školu u Frakanavi ljetos pohadja sedam školarov. Nje podučavaju četire učiteljice.
 

Mali i sve niži broj školarov je i sve vidljiviji velik problem za ove škole. Zasada još valja zakonsko rješenje da se u dvojezični seli mora obdržati „status quo“, to znači: mora ostati škola ne gledeć na to koliko je dice.  Kad je Gradišćanski zemaljski sabor — uz veliko zalaganje i tadašnjega zem. savj. dipl. inž. Ivice Karalla i uz masivni angažman i Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću zaklučio ta zakon pred kih 20 ljet još nije bilo toliko jasno, da će tako rapidno padati broj dice. Danas je sve već roditeljev ali i učiteljev za to, da bi se skupa složile ove male i najmanje škole i da bi to iz pedagoških i didaktičnih kao i socijalnih uzrokov bilo znatno bolje, da se dicu podučava u veći razredi.
 

Naravno da bi to značilo da već nije potribno toliko učiteljic u dvojezični osnovni škola niti ne direktorov/ic. A ovde je dostkrat opet dosta jak i pritisak na dotične načelnike, da si „obdržu“ školu u selu.
(uredn.)