Petar Tyran

Raste broj onih, ki dalek­o­vidno i s odredjenim zna­njem i povijesti prorokuju nova teška vrimena. Pr­vič je još uvijek zamišljiv i re­alističan boj konvencionalnim oružjem. Pred svim ako pomislimo na peljačtvo najve­ćega „mirotvorca“ na svitu.  Sjedinjene Američke Države i nje predsjednika. Boji s ka­nonami i automatskimi p­u­škami i bombami u autu su i nadalje djelotvorno sredstvo u ubijanju, umaranju i politi­čkoj agitaciji na ne tako dale­kom Bliskom istoku. A svi oni su naoružani do zubi i s ta­kovim oružjem, kim bi bili i de facto u stanju da u naj­kra­ćem vrimenu izbrišu cijelo stanovničtvo, moguće i cijeli život na ovoj Zemlji.

Ako zn­amo gdo sve se riva u politiku, onda jur dugo već ne moremo govoriti o „naj­bo­lji, najpametniji i najrazboritiji glava“. Već nas mora biti strah od manjka pameti, odgovornosti a pred svim i ljudskost, ka je još uvijek naj­jači pogon u životu ljudi. A ča bi drugi bilo nego to!

Europska unija je jur dib­o­ko pala u odustajanju od svojega nakanjenoga jedinstva i otvaranju granic, s uzvišenom i čistom nakanom da se sma­nji a konačno i izbriše naci­o­nalizam. No ča ni izbiglice, bigunci, zasad nisu uspili do kraja, to sada korona-virus —ki stalno mutira i s pretvara a tim postaje stalni „partner“ u našem životu, koga se ne­ćemo moći riješiti i ćemo se morati naučiti živiti s njim — u tom je sada uspio ov virus Covid-19 ods. Sars-Cov 2. Skupna europska politika u pogledu na mjere protiv ov­o­ga virusa očito nisu mogu­će a kamoli da bi se ga poku­ša­valo spričiti zajedničkimi sna­gami širom svita. Pojedine države zatvaraju svoje granice jer tim kanu prepričiti „in­vaziju“ ovoga virusa. No, vi­rus ne moru prepričiti. Zato pokušavaju prepričiti nosite­ljem transport ovoga virusa, ljudem, da prelazu granice. Panične odluke, panične akcije i paničenje med ljudi pe­lja do diženja agresije jednih na druge. Jedni se počnu bo­jati drugih, zasad još Austrijanci od Hrvatov, Slovenci od Talijanov, Madjari od Ru­munjov i Srbov, Nimci od A­ustrijancev i obrnuto, Norvežani i Finci od Hrvatov (ka­kova nek apsurdna ideja!?) i td. i td. Misece dugo nismo išli u kineske restorane (i sa­da dobrim dijelom još ne) jer mislimo da se onde moremo zaraziti koronom.

Svagdir bi se mogli zaraziti korona-virusem, nimamo po­j­ma kade se skrije. Najmanje se ga boju mladi ljudi — jer im se je misece dugo trubilo, da su samo stari, najstariji i betežni u pogibelji. Granice se zatvaraju i su dijelom jur zatvorene. I zbog toga propa­da gospodarstvo. Iz toga slijedi nezaposlenost i manjak dohotka, iz čega pak slijedi siromaštvo. Ako pak budu po­čeli krasti jedni druge, onda ćemo se pak po najprvo vat­renom oružju koncem kon­ca vratiti na najprimitivnije, na kameke, oganj i vodu!

Kategorije