U svojoj zahvaonici laudatoru Klausu Čenaru i trim slavljenikom, dobitnikom kulturne nagrade Hrvatskoga centra u Beču Metron, predsjednica foklornoga ansambla Kolo-Slavuj, Gabriela Novak-Karall govorila je „o dužnosti, a prije svega i časti se zahvaliti, i to u već kom pogledu. Zahvaliti triba najprije na odluki žirija i na samoj nagradi Metron 2011. Ova nagrada je »cukor« odnosno »šlag« na već nego uspješno jubilarno ljeto, u kom smo uz naše jako uspješne jubilarne priredbe mogli osvojiti i dvi nagrade na svitskom folklornom festivalu u Palmi de Mallorca. Zahvaliti triba prije svega osnivačem našega ansambla, cijeloj osnivačkoj generaciji, svim ki su tada bili aktivni, ki su bilo u funkciji ili bez funkcije djelali i se angažirali, da je ov projekt uspio.
 

BEČ — Kako je prilikom proslave dodiljenja Metrona 23. februara u prostorija Hrvatskoga cnetra nadalje naglasila predsjednica foklornoga ansambla Kolo-Slavuj, Gabriela Novak-Karall „zahvaliti moramo osnivačem na dalekovidnosti.

Ne znam je li im je onda bilo zaista svisno, kako će se razviti, kim putem će krenuti, ča će izrasti iz ovoga društva. Značaj ansambla danas je na različni razina, u različni faseta i obliki, ki idu daleko prik granic samoga tamburanja i narodnih tancev.

Triba zahvaliti ondašnjemu peljačtvu Hgkd-a, prije svega ondašnjemu predsjedniku Demetru Karallu, komu je Kolo-Slavuj bio toliko važan, ki mu je dao ,dom’ unutar društva, i u ovi prostorija, ki se je skrbio da je društvo financiralo prve nošnje,…

Veselje nam je i čast da smo kao ansambl dostali nagradu, ka nosi njegovo ime. A samo puki je slučaj da mu je danas smrtni dan. (Demetar ,Metro Karall’ je umro 23. II. 1991. ljeta i je pokopan u rodnom mu Velikom Borištofu; op. ur.) 

Ako gledamo Centar kao novi Hgkd, onda nam je to danas temelj i okvir našega djelovanja. Zato triba prije svega zahvaliti Centru — bez ove infrastrukture svega toga ča činimo ne bi bilo moguće, i ne u ovakovom obliku. S druge strane i u ime Centra triba zahvaliti ansamblu, ki je važan stup ovoga stana, na djelovanju, na aktivnosti, na kreativnom doprinosu na kulturnom polju Hrvatov u Beču.

Ova svetačnost je opet jednoč sastanak velike „Kolo-Sla­vuj-obitelji“ u najširjem smislu. Ona obuhvaća toliko kreativnoga potencijala, iz koga se je svega razvilo, iz koga je svega izraslo: različne grupe i sastavi, novi pristup narodnomu dobru i mnogo već.“

Na ovom mjestu je Gabriela Novak-Karall predstavila grupe večera „ftm-trio, komu najsrdačnije zahvaljujemo, da su prihvatili predlog projekta, ki se rodio za ovu priliku — da na svoj način obdjelaju jačke iz prve gradišćanskohrvatske koreografije „Stinjačko kolo“ i je predstaviti u novom obliku. Premijeru stinjačkih jačak u interpretaciji ftm-trija ste doživili danas, i moremo ustanoviti da je projekt već nego uspio. Premijerno su izveli pet jačak „Kad sam bio pri materi“, „Derite se čižme moje“, „Udviesti, udviesti“, „Ej, lipe li su Karlovkinje“ i „Lipo ti je čuti“.

Basbaritenori su više manje direktno izrasli iz Kolo Slavuja i kao vokalni sastav se jur duglje bavu interpretacijom starih, tradicionalnih jačak u novom „ruhu“.

Kao sada aktivni smo si svisni odgovornosti, svisno nam je ča smo preuzeli. Zbog toga na ovom mjestu posebno zahvaljujem Klausu Čenaru, mojemu prethodniku u funkciji predsjednika (ki je 20 ljet — to je polovica ljet postojanja — stao na čelu ansambla) na laudaciji. To je bilo ne samo zanimljiv, dijelom i ganutljiv hvalospjev ansamblu i današnjim slavljenikom, nego prije svega je to bilo značajno i važno čuti za sada aktivni sastav ansambla — neposredno čuti i tako doživiti i ćutiti temelje, korjene, pozadinu toga ča djelamo. Svejedno, ku sliku koristimo: gajiti zasadjeno stablo, čuvati i dalje dati oganj, nastaviti put, dalje graditi i izgraditi kolomije…

Svisno nam je, kako važno je znati zač ča kada kako djelamo, imati pozadinu i temelj djelovanja. Tribamo odredjenu ozbiljnost, ali uz sve to ne smimo zabiti i izgubiti veselje — ozbiljnost i veselje moraju biti izbalansirani, onda ovakov ansambl ima šansu se razviti, dalje postojati, onda je atraktivan i za one ki su jur duglje aktivni, ali i za mlade, za buduće generacije. Uspjeli pomladak našega društva broji med najveće uspjehe, i za to moremo biti samo zahvalni.

Danas opet jednoč ćutim ,duh’ Kolo-Slavuja. Ne morem točno opisati ča je to, ali  nekako se kreće se med izrekami »jednoč koloslavujac/ka – svenek koloslavujac/ka« i »Kolo-Slavuj ima suchtfaktor«, kako je rekla jedna od naših mladih članic. Ova priredba, ovo slavlje je opet živi primjer za izreku, ka je nekako i geslo djelovanja našega ansambla: »Tradition ist die Weitergabe des Feuers und nicht die Anbetung der Asche!« Mislim, da se ne tribamo bojati za budućnost: oganj i dalje gori!“

p

>> Galerija