Ča za gradišćanske Hrvate znači hrvatska ćirilica, najbolje nam pokazuje nje dokumentiranje kao njevoga vlastitoga pisma u zapisu »Klimpuškoga misala« iz 16. stoljeća. Diplomatska hrvatsko-ćirilička pisma u bečkom Arhivu Doma, Dvora i države (Hhsta) i u drugi arhivi — ka je pisao npr. Jerolim Zadranin, a ima ovde čagod i od Nikole Jurišića — još uvijek čekaju na svoje buduće istraživače. Od tiskanih knjig uzmimo za primjer hrvatsku protestantiku na ćirilici u Aust. Nac. Biblioteki (Önb).

 

ZAGREB — Hrvatski prvotisak na ćirilici čiji 500. jubilej slavimo je „dubrovački molitvenik Od blažene gospodje ofičije, s pridruženim Petnaest molitava Svete Brigite, visoko kvalitetno odštampanih u Veneciji 1512.“ (Mateo Žagar u članku Mire Muhoberac).

 

„Skup Hrvatska ćirilićka baština“ priredio je Hazu (= Akademija)... 26. i 27. novembra o. lj. A slijedi i objavljivanje pretiska (Nachdruck) Molitvenika pod uredničtvom Anice Nazor prema primjerku ki se čuva u Parizu. (...) Dolazu nam suradniki iz Austrije i Rusije, a ponajveć... iz BiH. (...) Još nije došao trenutak (za one iz Srbije) zbog njeve jednodimenzionalne filologije opterećene isključivošću nacionalne identifikacije (a) ovde je i poznato agresivno presizanje. (...) Suradnja u filologiji dvih donedavno zaraćenih držav, kade je kultura takaj bila poljem bojevanja, očigledno slijedi poslidnja. (...) Umjesto ponosa (na ovu petstogodišnjicu) postoji u hrvatskoj javnosti stanovit zazor (Abneigung) prema tretomu hrvatskom pismu… (ćirilica nije služila kao neko rezervno pismo, samo kad tad, i to u odabrani prilika, već upravo suprotno, bila je ćirilica dominatno hrvatsko pismo na širomu prostoru. (Vijenac, Hrvatska ćirilica, dio je bogatstva hrvatske povijesne raznolikosti).   

(Josip Seršić)

 

Kategorije

Slike