Kad je austrijski ministar financijov u petak, 20. marca objavio da je „ce­dulje s financijskim izvješćajem srijedu pred tim raščihnuo, se već komu u manjinski organizacija u Austriji ohladi­la krv u žila. Gdo bi u ovi d­a­ni opće krize, skoro potpuno­ga zaustavljenja civilnoga života (ne samo u Austriji, ne­go zapravo širom svita), total­noga gospodarskoga šoka i općega straha od zaraze infekcije s koronavirusom usudio javno pitati, ča to znači za narodne grupe u Austriji? Zahvaljujući ovoj aktualno tirkizno-zelenoj vladi i anga­žiranih političkih zastupnikov s obadvih političkih i svi­tonazornih logorov su narod­ne grupe uspile da budu jed­na, iako samo zbočna točka u predvidjenom državnom, budžetu. Naime da bi se podigle, to znači (znatno?) po­višile subvencije i da bi zna­m­da još i nešto iz viška od pro­šloga ljeta ostalo npr. za Hrvatske novine, da bi mogle zaposliti koga toga ili ku tu i — idealno bi bilo da bi govorili u množini — pripeljati bu­dućemu uredjivanju HN.

Iako se sadašnje stanje od­lukom Ministarstva obrazovanja, znanosti i istraživanja  produžilo do kraja 2020. ljeta svi odgovorni znaju da je tim samo produžena prijelazna faza i da se triba najti čim pri­je jasan financijski konstrukt, da se financijsko podupiranje (i) Hrvatskih novin triba te­meljito riješiti i da je zato po­tribna dovoljna takozvana „te­meljna svota“ (Sockelbetrag).

Toliko je to bilo sve tajno, da zapravo ništ nije procurilo o kakovoj svoti se radi, su se li Olga Voglauer od Zele­nih i Niki Berlaković od Na­rodnjakov probili. Glavni pri­govarač je bio črni „mastermind“ Wolfgang Sobotka, ali ni on nije kanio ili nije mo­gao ili nije smio ništ uvaditi. A sada je ministar financijov Gernot Blümel raščihnuo te cedule, na ki je najvjerojatni­je i to pisalo, ča narodne gr­u­­pe najveć zanima: Koliko je bilo za njih predvidjeno odnosno s kakovim povišenjem a tim i poboljšanjem su mo­gli računati znamda još lje­tos ali svakako kljetu i nadalje.

Za vlas je očigledno bilo jur riješeno, dokle je korona­kriza, ova katastrofalna pandemija Covid-19 sve to zni­čila i sve je bila makulatura, djelo bez ikakove vridnosti.

I na ovom mjestu smo pisali o tom, da bi ova vlada tri­bala imati čim prije prora­čun, jer gdo zna kako dugo će dr­žati. Sada se čini da će vlada dugo držati — ali ni­ma pro­računa, budžeta! Ba­rem ne takovoga, na ki smo se ufali. Ali gdo bi se u časi kakovi su sada, usudio nešto dodatno potribovati. Sve se pokriva s plašćem velike — a moguće vrijeda još i veće — gospodarske krize. A prvi ki su u ovakovi kriza ili slični katastrofa nastradali i se pot­piknuli su bile manjine. Ako gospodarstvo crkiva na kraju umira kultura! A mi smo se uglavnom definirali prik kul­tu­re, jer se jezik uglavnom m­a­nifestira u kulturni priredba.