U Hrvatskom centru u Be­ču su imali premijeru s novom ljestvicom programa Centar.Kviz: Znaš (li) (gradišćansko)hrvatski? Ovo je bio „Pub-kviz“, dakle kviz uz sudjelovanje publike s jezičnom tematikom. Povod je bio »Me­djunarodni dan mat­e­rinskoga jezika« 21. febru­a­ra. Ov dan obilježava se svako ljeto na ov datum od 2000. lj­eta, s ciljem unapredjivanja, učenja i razvitka materinskoga jezika, tr njegovanja, gaje­nje jezične i kulturne različitosti i većjezičnosti.

Unesco-v dokument 16/C iz 1970. ljeta veli „Materin­ski jezik označuje put ljud­skoga bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe koj pripada i postavlja temelje razvitku svojih intelektualnih sposobnosti“. Deklaracija o kulturnoj različitosti, kade u 5. članu piše: „…svakoj osobi se mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku ki izabere, posebice na materin­skom jeziku…“. Od tada se svako ljeto slavi u svitu »Me­djunarodni dan materinskoga jezika« kao jedan od zajedni­čkih simbolov ravnopravnosti svih narodov — ča na žalost, u praksi još uvijek nije postignuto. 

Materinski (a u mnogo slu­čajev ne i bilo ni krivo govoriti o očevskom) jezik blago je prema komu se svaki človik mora odnositi i s ljubavi i s poštovanjem. I svakomu bi to moralo biti omogućeno, bar prema ričam iz Deklaracije citirane na početku ovoga te­ksta. No, praksa, stvarna is­tina u pogledu na jezike izgle­da pravo drugačije. Prosje­čan Europejac bio se presenetio kada bi saznao kolikim ljudem je to onemogućeno i u samoj Europi, a da se i ne govori o drugi kontinenti, pr­i­je svega i Afriki. Još i Francuska, tradicionalan simbol ljudskih prav, u pogledu ma­terinskoga jezika Bretoncev i Korzikancev ponaša se kraj­nje diktatorski. 

A kako zgleda kod nas? Hr­vatski materinski (očevski) je­zik se rapidno zgublja — i zbog nemara roditeljev i stari­starjih a takaj i zbog manj­ka­ve mogućnosti učenja toga jezika u javni, državni i zemaljski ustanova.

Tim zanimljiviji je ov projekt Hrvatskoga centra Centar. Kviz. Vrlo je zahtjevan i pret­postvalja ne samo jezi­čno, ne­go i opće obrazova­nje s po­gl­edom na Hrvate i gra­diš­ća­­nske Hrvate, njevu kulturu, literaturu, povijest...

Tīm hrvatskih pedagogic je izdjelao katalog pitanj, ki je ne samo zahtjevan nego pred svim i poučan. A vrlo dobro povezuje hrvatsko i grad.-hrvat­­sko — a zaključak je iz toga, da je sve to hrvatski, bilo da je iz Beča, Gradišća, Hrvat­ske, Karaševa, Molise ili iz negdje drugdir. Nivo kviza ja­sno pokazuje na „naše“ ne­do­statke ili uopće neznanje sv­­o­jega. Bez školova­nja i jezika i kulture i literatu­re nimaju šanse da reisiraju, uspijevaju u ovom kvizu. Ovde se otvara odlična mogućnost suradnje i sa školami u Gradišću!