U prošlom broju Hrvatskih novin smo pisali za veliku svetačnost u čast mr. Branka Kornfeinda, koga je Koordinacijski odbor gradišćanskohrvatskih društav i organizacijov častio najvišim domaćim odlikovanjem, »Kulturnom nagradom gradišćanskih Hrvatov«. Laudator je bio mr. Tibor Jugović. U sljedećem donašamo još izvatke iz njegovoga hvalospjeva odlikovanomu B. Kornfeindu:

NOVO SELO — „Strast Branka Kornfeinda za glazbu i njegov cilj, kulturna dobra njegovati i razvijati, značilo da je u mnogi seli tamburaška i folklorna društva, reaktivirao, osnovao, vodio i učio. Već u 1976. godini je osnovao tamburašku grupu u Hrvatskom Cikljinu i reaktivirao 1979. g. folklornu grupu u Stinjaki, Stinjačko kolo. Slijedu u 1982. godini tamburaške grupe u Bandolu i 1985. godine uči plesnu grupu u Pinkovcu. Njegovo razumijevanje Europe regija on pokazuje tim da osnuje folklorne ansamble u Hrvatskom Jandrofu, Čunovu i Bizonji. Godine 1994. je osnovao folklorni ansambl Hatsko kolo u Novom Selu i 1999. godine Tamburicu Bijelo Selo.

Skupa s ovim grupama nije razveselio samo ljude pojedinih sela, nego je pružio umjetničku rekreaciju, i oduševio publiku u tu- i u inozemstvu.

Istaknuti još želim nastupe, koji su po sebi jedinstveni i to nedogovoreno sviranje tambure u Kini- Pekingu na ulici sa odmah stotinu slušatelja, 1978. godine i 1. nastup s hrvatskim pjesmama u Banjoj Luci i nastup na otoku Braču 1978. g. uz pratnju policije jer su se preplašili gradišćanskih Hrvata. Mnoge narodne pjesme je snimio s društvi u Stinjaki, Novom Selu i Bijelom Selu kao i s nadregionalnim ansamblom Kolo-Slavujem.

Njegova želja nije samo tradiranje postojeće narodne umjetnosti, nego leži posebno u stvaranju novih djela uglavnom duhovnog i grad.-hrvatskog sadržaja. To se kaže i u snimka „Dojdi gospodine“ (1985.), „Hvalite slavite“ (1987.), „Dica“ (1989.), „Išći Boga“ (1992.) s tambur. grupom Stinjakov.

Već niz godina smo ovde mi Hrvati, Gradišće zove se naš dom; između Njemaca Mađara, smo opstali, više od 500 godina u raju vom. Puno svega  mi smo doživili, puno svega smo pretrpjeli, ali ipak stalni smo ostali, svoju riječ još nismo izgubili: Domovina, moja draga, da, Gradišće zoveš se. Domovina, moja draga, tamo moje srce je.“ I još jedan izvadak iz duhovnih kreacija: „Zač misliš, da si sam na svitu? Zač misliš, da nek ti imaš skrbi? Zač misliš, da je tebi najteže? Zač misliš, da su svi protiv tebe? Zač misliš, da se svit na te ruši? Zač misliš, da je život pokvaren? A mi tebi damo odgovor: Išći Boga ti, mladina, išći isto bližnjeg svoga, neka spavat, angažiraj se!“

Umjetnički rad Branka Kornfeinda nije ograničen samo na glazbu, nego je sredio zajedno s Hatskim kolom i lokalnim stanovništvom Novog Sela, hrvatski film pod nazivom »Kadegod su svatski«. Njegovu zadaću kao odgojitelj i učitelj, on je vidio ne samo kao dužnost, nego je pokušavao svoje umjetničko razumijevanje dodjeliti djeci i dovesti ih uz glazbu i malo bliže vjeri. Kao primjere mogu pokazati na proizvodnju s djecom iz Novog Sela, pod naslovom »hop hop hop« (2000.) i s djecom iz Pandrofa »Mali most« (2007).

U svakom mjestu u kojem je Branko pastoralno radio, bilo je za njega po sebi razumljivo izdavati dvojezične farske novine, želim navesti Nolist za Novo Selo a Nopa za Pandrof.

Branko Kornfeind je član Dijecezanske komisije za hrvatske interese i kao takav je ujedno i autor i ko-urednik molitvenih knjig i knjig za vjeronauk. Kao učitelj je bio angažiran kao suradnik za materijal za dvojezično obrazovanje, tako i naprimjer u časopis za školare mini multi. U Orf-u Gradišće napravlja vjerske programe na hrvatskom jeziku.

Branko Kornfeind je toliko raznočitan, tako da ga je teško opisati u jednoj riječi, pa sam uzeo ime pod mikroskop. B stoji za branitelj, R za radnik, A za agilan, N za narodni, K za komunikativan i O za otvoren.

Uvijek treba završiti govor sa spektakularnim finalom. To me podsjeća na župnika, koji ismisli da za vrhunac svoje propovjedi na Duhe kaže nešto posebno. Na kraju propovjedi on će moliti Duha Svetoga da dođe k vjernikom. U tom trenutku dječak bi morao pustiti  goluba s orgulja. Dogodilo se kako se moralo. Drhtećim glasom viče farnik: „Dođi, Duh Sveti dolje na nas“, ali se ništa nije dogodilo. Opet pruži ruke prema nebu velečasni i viče: „Duh Sveti, siđi na nas!“ Ništa. Odjednom u tišini, dječak vikao je iz galerije: ,Oče, mačka susjeda pojela Duha Svetog. Moram baciti mačku?’“

Dragi Branko, puno hvale za tvoj trud i tvoja djelovanja i želimo sve najbolje…