Ča je manjinski jezik?

Manjinski jezik je ugrožen jezik. Matthias Brenzinger (2008/1997: 276) definira manjinski jezik ovako: „Ma­njin­ski jeziki postoju u sredina, ke se prema njim ponašaju neprijateljski – škole, mediji, administracija, etc., ar onde dominiraju drugi jeziki.“

Zač je gradišćanskohrvat­ski jezik manjinski jezik?

• Praktično već ne postoji ljudi, ki govoru samo gradiš­ćan­skohrvatski jezik. Gradiš­ćan­ski Hrvati su dvojezični.
• U oni regija, u ki se govori gradišćanskohrvatski jezik, je nimški jezik dominantan. 
• Gradišćanskohrvatski jezik se u javnosti skoro ne prakticira.
• Sve manje ljudi govori gradišćanskohrvatski jezik, ar roditelji ga već kumaj tradiraju iz generacije u generaciju.
• U Hrvatskoj gradišćansko­hrvatski jezik ljudi samo djelomično razumu. Klasičan pri­m­jer za to je biti trudan: U Hrvatskoj je že­na trudna, ka je u Gradišću noseća, a u Gradiš­ću je človik trudan, ki je u Hrvat­skoj umoran. 
• Ljudi, ki se novo naselu u gradišćanskohrvatski općina, se dandanas već ne nauču gradišćanskohrvatski jezik za raz­liku od prljekoč. 
• Premda je gradišćanskohrvatski jezik kodificiran u vlaš­ćem Rječniku i Gramatiki, ga jezična zajednica kot takovoga ne akceptira.
• Jezične resurse gradišćansko­hrvatskoga jezika su ograničene:
  • normativni Rječnik sadržava samo bazu, ada početak, na kom bi se morao rječnik  dalje izgradjivati, a zvana toga je on izašao jur 1982. ljeta – pred 35-imi ljeti!!! 
  • Ključna pitanja u vezi s gradišćanskohrvatskom gramatikom se ne diskutiraju
  • Ne izdjeluju se terminologije, ke baziraju na jezični i  terminološki norma. To zna­či, da falu stručni registri, i tako je u svi stručni područji gradišćan­skohrvatski jezik jako fragmen­taran.

Kada je jezik poseban jezik?

Neki jezik je vlašći jezik u trenutku kad se lingvistički razlikuje od nekoga drugoga jezika.   Rudolf Muhr (2003: o.S.) to precizira tako, da poseban je­zik „in Aussprache, Wortschatz, Grammatik und auf anderen Systemebenen über eigene Sprachformen verfügt, die es jemandem, der diese Formen nicht erlernt hat, unmöglich macht, diese zu verstehen“. Gradišćanskohrvatski jezik moramo razlikovati od standardnoga hrvatskoga jezika u pogledu na fonetiku, leksik i gramatiku, iako se Gradiš­ćan­ski Hrvati i Hrvati iz Hrvatske  do neke mjere razumu. Upozoravam na prethodni primjer: trudan/umoran. Za prispodobu citiram Radoslava Katičića (2008: 36), ki je dao odgovor na pitanje, je li je hrvatski jezik u prispodobi sa srpskim jezikom poseban jezik: „[U] Hrvatskoj s kolodvora vlak polazi u pet sati i 15 minuta, a u Srbiji voz kreće sa stanice u pet časova i 15 minuta. Dakle, iz toga dobivamo živ doživljaj našega jezičnoga svijeta koji je oblikovan upravo na hrvatski način.“ To moremo tvrditi za gradiš­ćan­skohrvatski jezik u prispodobi sa standardnim hrvat­skim jezikom.

(Agnjica Csenar-Schuster)