Ča je manjinski jezik?
Manjinski jezik je ugrožen jezik. Matthias Brenzinger (2008/1997: 276) definira manjinski jezik ovako: „Manjinski jeziki postoju u sredina, ke se prema njim ponašaju neprijateljski – škole, mediji, administracija, etc., ar onde dominiraju drugi jeziki.“
Zač je gradišćanskohrvatski jezik manjinski jezik?
- Praktično već ne postoji ljudi, ki govoru samo gradišćanskohrvatski jezik. Gradišćanski Hrvati su dvojezični.
- U oni regija, u ki se govori gradišćanskohrvatski jezik, je nimški jezik dominantan.
- Gradišćanskohrvatski jezik se u javnosti skoro ne prakticira.
- Sve manje ljudi govori gradišćanskohrvatski jezik, ar roditelji ga već kumaj tradiraju iz generacije u generaciju.
- U Hrvatskoj gradišćanskohrvatski jezik ljudi samo djelomično razumu. Klasičan primjer za to je biti trudan: U Hrvatskoj je žena trudna, ka je u Gradišću noseća, a u Gradišću je človik trudan, ki je u Hrvatskoj umoran.
- Ljudi, ki se novo naselu u gradišćanskohrvatski općina, se dandanas već ne nauču gradišćanskohrvatski jezik za razliku od prljekoč.
- Premda je gradišćanskohrvatski jezik kodificiran u vlašćem Rječniku i Gramatiki, ga jezična zajednica kot takovoga ne akceptira.
- Jezične resurse gradišćanskohrvatskoga jezika su ograničene:
- normativni Rječnik sadržava samo bazu, ada početak, na kom bi se morao rječnik dalje izgradjivati, a zvana toga je on izašao jur 1982. ljeta – pred 35-imi ljeti!!!
- Ključna pitanja u vezi s gradišćanskohrvatskom gramatikom se ne diskutiraju
- Ne izdjeluju se terminologije, ke baziraju na jezični i terminološki norma. To znači, da falu stručni registri, i tako je u svi stručni područji gradišćanskohrvatski jezik jako fragmentaran.
Kada je jezik poseban jezik?
Neki jezik je vlašći jezik u trenutku kad se lingvistički razlikuje od nekoga drugoga jezika. Rudolf Muhr (2003: o.S.) to precizira tako, da poseban jezik „in Aussprache, Wortschatz, Grammatik und auf anderen Systemebenen über eigene Sprachformen verfügt, die es jemandem, der diese Formen nicht erlernt hat, unmöglich macht, diese zu verstehen“. Gradišćanskohrvatski jezik moramo razlikovati od standardnoga hrvatskoga jezika u pogledu na fonetiku, leksik i gramatiku, iako se Gradišćanski Hrvati i Hrvati iz Hrvatske do neke mjere razumu. Upozoravam na prethodni primjer: trudan/umoran. Za prispodobu citiram Radoslava Katičića (2008: 36), ki je dao odgovor na pitanje, je li je hrvatski jezik u prispodobi sa srpskim jezikom poseban jezik: „[U] Hrvatskoj s kolodvora vlak polazi u pet sati i 15 minuta, a u Srbiji voz kreće sa stanice u pet časova i 15 minuta. Dakle, iz toga dobivamo živ doživljaj našega jezičnoga svijeta koji je oblikovan upravo na hrvatski način.“ To moremo tvrditi za gradišćanskohrvatski jezik u prispodobi sa standardnim hrvatskim jezikom.
(Agnjica Csenar-Schuster)