Hrvatski centar u Beču je u medjuvrimenu po četvrti put podilio svoju kulturnu nagradu Metron. Po Antonu Leopoldu (2008.), Jurku Cvečku (2009.) i Hanziju Gabrielu (2010.) u 2011. ljetu je odlikovan nadregionalni ansambl gradišćanskih Hrvatov Kolo-Slavuj, ki je u ovom ljetu slavio 40 ljet postojanja a s njim tri utemeljitelji ovoga ansambla dir. Mirko Berlaković, dr. Štefan Karall i dr. Milan Kornfeind.
Sedmeročlani žiri na čelu s mr. dr. Branimirom Brezovićem je krajem prošloga ljeta odlučio da će Metron dodiliti Kolo-Slavuju za velike zasluge ovoga ansambla glede čuvanja hrvatske tradicije i daljnjega razvijanja folklora i u pokazivanju na to, da i „tradicija more biti moderna“ i da ovu nagradu dodili ad personam onim, bez kih ovo sve ne bi krenulo. Laudaciju 23. feb. je držao dugoljetni predsjednik ansambla Klaus Čenar.
⇒ U jeseni 1969. ljeta su hrvatski študenti na inicijativu Milana Kornfeinda i Štefana Karalla utemeljili „Studentsku plesačku grupu Kolo“ kot sekciju Hgkd-a. U prvi tajedni je 15 članov Kola pod peljanjem Vlade Vukovića i Milana Kornfeinda zavježbalo tri hrvatske koreografije.
⇒ U božićni prazniki 1969. su Kolovci boravili kod Dade Križanca i ansambla Koledo u Zagrebu i zavježbali tri daljnje koreografije.
⇒ Prvi nastupi Kola, onda još uz pratnju tamburašev ansambla Koledo, su bili na Vazme 1970. ljeta u Filežu, Frakanavi, Dolnjoj Pulji i u Velikom Borištofu i na vikend Bijele nedilje u Prodrštofu, Pandrofu, Trajštofu i u Cogrštofu.
⇒ U prazniki 1970. ljeta su pak išli Milan i moja sestra Krista (Karall, rodj. Čenar i hižna družica dr. Štefana Karalla; op. ur.) u Zagreb, da se perfekcioniraju kod ansambla Koledo. Dobro se spominjam još na to, jer je naša mama teškoga srca privoljila va to. Kad smo se pak ostala familija vozili na odmor na Jadran, je mama nastojala, da idemo pogledat, kade je Krista. Našli smo stan Dade Križanca, ali nikoga nije bilo doma, tako da nam nije drugo preostalo, nego da se dalje vozimo na morje. Kad sam kašnje upoznao Dadu, moram reći, da je bila srića, da ončas nikoga nije bilo doma. Mama bi bila Kristu veljek sobom zela. A ki ste poznali Dadu, znate i zač. To gostovanje je ali bilo na veliku korist cijeloj grupi, jer su Milan i Krista počvrstili znanje koreografijov i su to mogli dalje dati na sve člane Kola.
⇒ U jeseni 1970. ljeta su Kolovci pokusili osnovati tamburaški sastav, ali prez uspjeha. Tako su iskali kontakt s jednom gradišćanskom tamburaškom grupom. Pri nastupu Kola na Štefanju 1970. ljeta u Mjenovu je pak Mirko Berlaković ponudio suradnju s Tamburaškim društvom Slavuj. Ovo društvo je nastalo iz tamburaške grupe osnovne škole u Velikom Borištofu, kad je u jeseni 1965. ljeta Mirko Berlaković s ovimi tamburaši osnovao Tamburaško društvo Veliki Borištof, ko se je 28. 2. 1966. oficijelno prijavilo kot Tamburaško društvo Slavuj.
⇒ Odmah na dojdući vikend, i to 1., 2. i 3. januara 1971. su slijedile skupne probe u Velikom Borištofu. Tako se i 1. januar 1971. ljeta gleda za rodjendan Kolo-Slavuja.
Iako društvo još nije bilo oficijelno najavljeno, se je sastavilo peljačtvo:
⇒ Ovi tri slavljeniki su bili prvi odgovorni za Kolo-Slavuj, i to Mirko Berlaković kot predsjednik i odgovorni za muziku, Štefan Karall kot potpredsjednik i Milan Kornfeind kot odgovorni za ples.
⇒ Prvi skupni nastupi ovih dvih društav pod imenom Hrvatski studentski ansambl Kolo-Slavuj su bili u Beču na Hrvatskom balu 18. januara 1971. i u Velikom Borištofu 30. 1. 1971. na športskom balu.
⇒ Prvi puni nastupi su bili veljek drugi dan u Sabari i u Novoj Gori. Slijedili su nastupi u Uzlopu, Vorištanu, Štikapronu, Mjenovu, Velikom Borištofu i na proslavi »50 ljet Gradišće« u Željeznu. Istoga ljeta je bila i prva turneja s nastupi u Hrvatskoj, u Sloveniji i u Koruškoj. Ova dvoja društva su brzo skupa zrasla, iako nije bilo lahko probanje, jer su Kolovci probali u Beču, a Slavujci u V. Borištofu. Skupne probe su se redovito održale u Beču.
⇒ 3. maja 1973. se je društvo oficijelno najavilo kod kotarskoga poglavarstva pod imenom Hrvatski folklorni ansambl Gradišća Kolo-Slavuj. S ovim imenom se je kanilo pokazati na to, da člani ansambla nisu samo študenti, da oni dojdu iz različnih sel Gradišća i da se zalažu za hrvatski folklor.
U štatuti se je zabilježila nakana ansambla — ka je postojala jur pri osnivanju — ne samo kazati plese iz stare domovine, nego i one, ke je hrvatski narod u Gradišću prije tancao, ali ki su se jur pozabili.
Tako je Kolo-Slavuj pozvao na inicijativu Mirka Berlakovića, ki je mogao osigurati i financiranje ovoga projekta, poznatoga koreografa i narodnoga istraživača dr. Ivana Ivančana, da proputuje naša sela i istraživa, ča je još u narodu poznato od tancev i jačak. Iz ovih informacijov je Ivančan sastavio ukupno šest gradišćanskohrvatskih koreografijov.
Za dvi ove koreografije, naime za „Stinjačko Kolo“ i za „Poljance“, je Mirko Berlaković — kot i za sve koreografije iz Hrvatske i za sve tamburaške kusiće — napisao aranžmane.
⇒ Prva gradišćanskohrvatska koreografija je bila „Stinjačko Kolo“, ka se je predstavila 24. marca 1973. ljeta u Beču. Dobro se još spominjam na probe ovde u pivnici (Schwindgasse 14; op. ur.) i na jedno pripetenje. Pred premijerom petak na probi nam veli dr. Ivančan, kako se autentično i pravilno nastupa: da se ne smu nositi ure, rinčaci, drugi nakit, očalji, ali i da muži ne smu imat bradu. A naš slavljenik Štefan je imao u onu dob punu bradu. Kad smo se pak drugi dan sastali, je Štefan došao prez brade. Skinuti bradu ga je jako teško spalo, ali on je doprimio ta aldov. A danas si ga već ne znam predstaviti s bradom.
- 1990. ljeta je Kolo-Slavuju dodiljena »Europska nagrada za narodnu umjetnost«. Ta nagrada se dodiljuje ličnosti odnosno društvam, ki se uz svoje poslovno djelovanje peldodavno zalažu za obdržavanje i razvijanje narodne umjetnosti. Pri dodiljenju nagrade je laudator profesor Suppan istaknuo, da člani Kolo-Slavuja znatno doprinašaju identitetu hrvatskih Gradišćancev. U Austriji i izvan granic Austrije da ima ov ansambl znatne uspjehe, jer s punokrvno-živahnom moćom izražavanja, ka razveseli i se dopada, ka povida o prošlosti, ali istovrimeno i obladava sadašnjost, ka otkriva emocije i tim pobudjuje mišljenje o smislu bivanja, zaoštruje pogled, kako svladati budućnost. Djelovanje članov Kolo-Slavuja je obdržavanje narodno-kulturne tradicije — kinča, ki gradi most u svladavajuću budućnost. Zadaća ovoga ansambla da leži u tom, da u sridnjoeuropskom panonskom prostoru pokazuje na vridnost hrvatske narodne tradicije i da tim dobiva identitet i budi pažnju i ljubav med pripadniki različnih narodnih grup.
- Druga nagrada, ka potvrdjuje zalaganje Kolo-Slavuja za autentičnost, je dodiljena ansamblu prošlo ljeto u Mallorci. Grad Palma je ansambl častio specijalnom nagradom za autenticitet u gajenju i prikazivanju plesne i pjevačke tradicije Gradišćanskih Hrvatov. Ova nagrada se dodili grupi, ka se trsi za posebnu autentičnost u narodnom plesu.