Na inicijativu profesorice hr­vatskoga jezika na Panonskoj gimnaziji u Gornjoj Pulji, mr. Gizele Čenar, u 1994. ljeta je omogućio tadašnji di­rektor škole, Karl Wiltschko utemeljenje tamburaškoga orkestra a stručnu pomoć je Gizela Čenar dostala takaj od profesora Bože Potočnika, poznatoga hrvatskoga kompozitora i a­ranžera za tamburašku gla­zbu širom Hrva­t­ske. Hrvatsko kulturno dr­u­štvo u Gradišću  je uz druge pomagalo pri fina­n­ciranju tamburov. Nova direktorica ove škole, mr. Helga Fabšić, ka je rodom iz Pinkovca, je naglasila pri slavlju P­­anoncev da u o­čuvanju narodne grupe i manjin­skoga jezika na­ša škola ima kon­tinuiranu i odr­živu funkciju“.

GORNJA PULJA — U gor­njupoljanskoj gimnaziji »Franz Liszt« 7. novembra školski ta­m­buraški orkestar Panonci je pr­oslavio svoj jubilej pod geslom „20 ljet radosti“. Na čelu ovoga ork­e­stra od samoga po­četka stoji Gizela Čenar, ka je znatan dio svojega života posvetila hrvatskoj narodnoj muziki u tamburanju. 

U minulih 20 ljet u orkestru sudjeluju zainteresirani školari, ki pohadjaju predmet hrvatski u Panonskoj gimnaziji ili govoru hrvatski. 205 školarov i školaric je u prošli dvoji deset­ljeći sviralo i jačilo kod Pa­no­n­cev. Ovi su zvećega četira ljeta ostaju člani orkestra. Kod Pa­noncev člani su još svenek naj­većim dijelom Hrvati — no u za­dnji ljeti u orkestru sudjeluje sve već i samo nimškogovo­rećih mladih ljudi.

Direktorica Helga Fabšić pri slavlju u dupkom punoj dvo­ra­ni za tjelovježbanje u svojem prigodnom govoru je istaknula posebne zasluge Gizele Če­nar, ka je „spravila Panonce na visoku nacionalnu i internaci­onalnu razinu“. Pred kratkim imenovani poslovodeći pred­sjednik Zemaljskoga školskoga savjeta mr. Heinz Josef Zitz se je ovoj školi a nad svim zbo­ro­vodji Gizeli Čenar „zahvalio na ovih 20 ljet veselja, radosti“. Bivši diretor Hans Schütz je u svojoj pozdravnici naglasio uz ostalo kako „je jedna od naj­lipših stvari u zvanju školnika da proširuje vid na ličnost mla­dih ljudi i je istaknuo svojega prethodnika Karla Wilčka, ki je imao svoje vizije o Panonskoj gim­na­ziji“. Schütz je nadalje re­kao kako „uz sve vizije potri­b­na je i srića — a tu smo imali s Gizelom. Od nje angažmana su profitirali ne samo Hrvati, ne­go i svi ostali a naša je želja da bi ovo tribalo ići nekako da­lje.“ 

Na pozornici na ov dan slavlja je bilo kih 60 mladih iliti jur malo zrelijih Panoncev i Pa­nonkov, ki su kako u muzi­čkom tako i intepretatorskom pogle­du postigli razinu ka je da­leko iznad gradišćanskoga ali i au­trijskoga prosjeka. S tim se smi i more ponositi ne samo Panonska gimnazija nego i svih tih oko 250 sviračic i sviračev i ja­čkaric i jačkarov, ki su „išli kroz ruke“ Gizele Čenar.

Prošlo je jur 20 ljet a Pa­no­n­ci su u tom razdoblju sni­mili četire nosače zvuka, CD-jke: »Tamburica internati­o­nal/Širom barom tamburicom«, »Top 16/ Naše najdraže«, »Radujmo se/ Freuen wir uns« i »He­avy Pa­nonci«. Do sada ta­m­buraški i plesački ansambl Pa­nonci u sv­ojem repertoaru im­a 133 ja­čke. Glavni dio toga su narod­ne jačke i hrvatski šlage­ri. Uza to sviraju kompozicije B. P­o­to­čnika, kako i internacionalne jačke u tambura­škoj ver­ziji.

Ali ča bi ovakovo slavlje bi­lo bez šlaga na kavu, bez cuko­ra na kolaču. U ovom slučaju je to knjiga »Panonci — 20 ljet radosti/20 Jahre Freude«. Ovo je vrlo dopadljiva kronika, slikovita i informativna o tom gdo su, ča su, ča djelaju i ča su postigli Panonci. Knjiga na 96 stranic dava točnu i minucioznu kronologiju djelovanja i nastupov Panoncev (ukupno bojsek kih 135) a orkestar je pri tom imao svenek jednu kon­stantu: gospu Gizelu Čenar!

Najnovija publika­cija, knji­ga s CD-jkom, sadr­žava miks dosadašnjih snimak. More se kupiti za 15 € kod šk­olskoga tamburaškoga orke­stra Pano­n­ci u Gornjoj Pulji.

(uredn.)

>> Galerija