PANDROF — Ljetos je stupila u mirovinu. Preselila se u domaći Pandrof, kade si je uredila stan. Uživala je novu slobodu i se veselila žitku. Ali nebeski Otac ju je projdući petak, 19. augusta, pozvao u nebeski stan, u život vjekovječni.

Elizabeta Staršić se je rodila 12. 7. 1952. ljeta u Pandrofu. U selu je bila aktivna u tamburaškom orkestru koga je peljao Dragan Raljušić, a pod režijom takaj jur pokojnoga farnika Joška Palkovića je bila kotrig glasovitoga kazališnoga ansambla.

U mladi ljeti je pisala u Hrvatski novina crtice za mlade. Kad je došla u Beč je minjala svoje zanimanje, a pero je počela upotribljavati za prevadjanje i lektoriranje. Magistra Elizabeta Staršić je završila študij tumača i prevoditelja za ruski i onda još srpskohrvatski, danas bosanski, hrvatski i srpski  jezik. A svakidanji kruh si je zasluživala kot odgojiteljica na privatnoj školi u prvom bečanskom kotaru. U zadnji ljeti je bila i peljačica zaposlenih na školi.

Kot človik ki ima smisla za lipe umjetnosti je gajila veze s pjesniki i slikari. Ljeta dugo se je sastajala u svojem hrvatskom duhovnom krugu. Imala je uši i nesebično srce. Skrbila se za druge, hrabrila je, podupirala je, batrila, a ona je ostala u pozadini. Tako je usko suradjivala na primjer s našim velikanom Augustinom Blazovićem. Pomagala mu je pri prevadjanju i ilustrirala knjigu »Otvorite zviranjke« (2002. ljeta). Uz formuliranje i pisanje je bila talentirana i u slikanju i crtanju. U prvom redu je slikala za svoj užitak i da razveseli druge. U javnosti svoju umjetnost nije jako kazala. Oblikovala je Gradišće Kalendar za 2004. ljeto. Imala je samo jednu samostalnu izložbu, i to 2003. ljeta u domaćem Pandrofu, kade, kot to moremo štati jur u Svetom Pismu, proroki imaju najteže. Nje sestru Marijanu s familijom i mamu je nedočekana, nagla smrt teško pogodila i ražalostila. Ali moremo puni zaufanja reći, da je Elizabeta našla mjesto, od koga more još bolje pomagati svojim i svim, ke je duhovno i duševno sprohadjala na svojem zemaljskom putu.

(jč)