Uz jako opširne bojne izvješ­ćaje u novina, većinom po­zi­tivno o dobitki, najopširniji prostor u NN je dostala knji­ževna rič, u prvom redu su to pjesme. U četiri bojni lje­ti oko 140 pjesam i morebit oko 50 proznih doprinosov. U biti moremo razlikovati pjesnike za boj: oduševlje­njem, podžigajući, ufajući se u slavni dobitak. Osebito je propaganda bila nadmoćna, naprasita, primitivna. Na drugoj strani su pak oni ki su protiv boja pisali (o nji u slijedećem broju)..

Na početku stoji „Pobudnica“ od Mihályja Vörösmartyja. Pak Petőfijeve pobudnice i pri­jevodi i drugih ugarskih pjesnikov kako je to Géza Gyóni, Sándor Endrődy, Gyula István­fy. Razlika je samo u izboru, čim duže dura boj tim su češ­će pjesme u obliku molitve, u obliku pisma iz fronte, očekiva­nju oca, sina domom, pismo zarobljenoga domom, pjesme o vošćanski sirota, pjesme raz­mišljanja o smislu boja, o pu­no svemu na što se u mirni vrimeni ne misli.

Prijevodi su od Bunjevca Bé­le Horvátha, farnika u Nemeti u županiji Baranja, ki je 1914. izdao veliki broj Petőfijevih pjesam u Subotici, a istotako dao veliki broj prijevodov ugar­skih pjesnikov. Od Horvátha imamo prijevod nimške politi­čke budnice „Straža na Rheinu“ (Die Wacht am Rhein) od Maxa Schneckenburgera u NN 1915/27,1. S kim je Horváth bio od na­ših farnikov u vezi se do danas nije zvidilo.

Od naših pjesnikov moremo med zagovoritelje boja po njevi pje­sma imenovati Martina Borenića od koga imamo i prijevod Kossuthove pobudnice pr­o­tiv Srbije i Rusije s refrenom: „Živila naša U­garska/Živio naš kralj“. Stari učitelj piše i majkam u pjesmi „Majkini sini“, ako umru sini u boju: …bud ohola, da su postali junaki. Sve to gl­u­ši danas nekako lažnim, neiskrenim.

Nije jasno ki se skriva za šifrom M. s pjesmom „Va ime Božje!“ ka oduševljeno govori o bojnom ishodu. Morebit isti ki je iz Velikoga Borištofa po­s­lao regulu latinskih riči na -is: Mnogo je stvari na -is/Već ostavilo Paris/Panis, piscis došli su na finis/A od canis ostal neg crinis./Pojili su mugilis/I kiseli cucumis;/Sad Parisa ča je finis: Lapis, pulvis, ignis, cinis. — čim nazvišćava konac Pariza.

Nije se čisto jednoznačno iz­jasnio File Sedenik, od koga imamo isto nekoliko pjesam u novina. Svakako se čuje iz njegovih pjesam razočaranje, neorijentiranost, diboki pesimizam. Ali u knjigi »Jačke« jasno je da se gizdi sa sinom pri pukanju.

I po sadržaju kao i intenciji je najzanimljiviji Vörösmarty­jev „Pogovor“, (ug. „Szózat“). Na početku boja od Bele Ho­r­vátha prevedeno. Med Ugri je ta pjesma uz Kölcseyev „Himnusz“ druga takova pjesma ku oni držu za nacionalnu sveti­nju i većinom ju pjevaju uz himnu. Miloradić ju je preveo/ publicirao 1915. i po svemu imao problem s Horváthovim prijevodom i ugarskim nacionalizmom, zato je morao ada­ptirati = presaditi, tako npr. haza, ugarska domovina preve­de kao Hrvatske majke vjerni sin, ... ug. szív [srce] kao krv, ug. ország kao dom i sp.

Na tu pjesmu, moremo po njegovom pismu Martinu Mer­šiću st. od 14. 03. 1926. ustanoviti, Miloradić je po općeni­toj post-trianonskoj letargiji i bespomoći napisao persiflažu na ugarskom jeziku: …Sapientie pauce! — Miloradić a gyászmagyarokhoz egy 28 versszakból álló Szózatot írt, mely így kezdődik: Hazátok csonka, nyomorék,/És szűk mint sírhalom!/Mert jönni kelle, jött a vég/Ledölt az uralom!

[Sapienctie paucere! (Malo nadmudrivanja!) Miloradić je žalosnim Ugrom napisao ja­čku Proglas od 28 verzušev, ka počne ovako: Domovina vam je čunkava, kljakava,/Uska kot grobni humak!/Jer morao je dojti, došao konac/Zrušilo se je gospodstvo!]

(NB)