Dani pred čistom srijedom, za Četarce su vik gusti i nepropustljivi. Dodatno su Četarci 18. februara u subotu organizirali u Sambotelu najveći Hrvatski bal Gradišća, a vraćajući se domom, jur u pondiljak jačka i dobro raspoloženje je s mladinom pohodilo četarsku Goru. Otprla su se vrata pivnic, pilo i jilo se je, a utorak je bilo dičakom obavezno se izvlići. Svezati kravatu a i škrljaču staviti na glavu. Išli su po staroj navadi divičicam rozmarin brati. Mladu brigadu u pratnji šičkih muzičarov i mi smo otsprohodili najprlje Takačevim.
GORNJI ČETAR — Daleko se čuje jačka, dokle nas gazda Zoltan pozove nutra u stan, ki je po redu treći ovoj povorki. Obiljni stoli skoro da se ne srušu pod jilom i pilom. Kći Evelyn jur u hiži meće rozmarin i iz krep-papira napravljene ruže. Iako joj brat jur ljeta dugo ide rozmarin brati, k sridnjoškolarici u Sambotelu su prvi put došli junaki. Mati, Orsolya rodom iz Turna, povida da im se jako vidi ov hrvatski običaj, na koga su se od rane zore ona i divičice ter pozvane žene pripravljale. Gizdavo nabraja cijeli jilovnik fanjskih falatov, iz česa se moru izbirati gosti pri stolu, a nje muž stalno nuka vino i žgano. Ovi su takovi dani, piti i jisti se mora — vikne domaćin i nam ženam napunjuje kupicu sa žganom. Još jedan tanac, jer se šika obrnuti brižne žene pred hižom, ispije se i putna kupica, a na ulici oko lipo poredjeni škrljača se odvija kolo, vliče se jačka. Još tri, četire hiže pak smo pri Šallerovi. Pri otprti lisa, studentica u Budimpešti, Kristina stoji, u društvu svojega cucka Camille. Otac Joško, ki je i predsjednik mjesne Hrvatske samouprave srdačno invitira šereg nutra dalje. Žena mu Anica nosi tanjure, pozdravlja dičake, smije se. Scena je ista kot u prvom stanu. Škrljače se kinču, dičaki jidu i piju a najpr dojde i lipi stari pozdrav iz koreografije „Četarski fašnjak“, ku su velikim uspjehom predstavili na sambotelskom balu, folkloraši Četarci.
David Feigl po sedmi put, a Tivadar Čeri po osmi put su došli u pohod divojkam. I njim je važno branje rozmarina, velu da s tim se mladi skupa skovaju, i po ovom se vidi, kako selo skupa drži. Priznaju, da zato pri jačenju ugarske pjesme jur bolje ležu i manje im ide hrvatski jezik, ali svako ljeto se obećuje da dojdući put ćemo viditi i čuti i na tom polju pravo čudo.
U pratnji smiha mi komentiraju kitice na škrljači. Gdo najveć črljenih ružov ima, ta se najbolje vidi divičicam. Ne moremo prik skočiti pitanje, što je onda nagrada toga dičaka ki pobjedjuje. Šalno mi odhitu: „Divičica!“
Još jedan tanac pred hižom, pod ranoprotulićnim suncem i povorka dalje. Kade je nek još večer, razmišljamo. Donidob moraju još pohoditi pet stanov, krčmu i restoran Pezi. Tako mine dika još jednoga fašenjskoga (mesopusnoga) utorka u ovom hrvatskom naselju u ugarskom Gradišću.
(-Tiho-)