U Beču je u nedilju, 20. januara održan mali skup potpore demonstracijam u ki se u BiH protestira zbog ubistva dvojice mladićev. Onde je bio i Kristof Baumgartner, austrijski bloger ki se bavi Ba­lkanom, čiji osvrt prenosi DW.

BEČ — Stotinak ljudi okupilo se je ispred Bečke opere, prkoseći (trotzend) hladnoći. Potiču iz različnih dijelov BiH, a prije svega iz Sarajeva i Ba­njaluke. Neki od njih su i rodje­ni u Austriji. Podršku daju i pojedinci porijeklom iz Srbije. Ljudi različite starosne dobi dižu stisnutu pest, šaku ka je postala simbol borbe za ubije­ne: Davida Dragičevića iz Ba­njaluke i Dženana Memića iz Sarajeva.

„Danas se je navršilo 300 dani od Davidovoga ubojstva. Još uvijek nima osumnjičeno­ga“, govori Dženita Memić u megafon i dodaje: „Prošla su troja ljeta kako je ubijen moj r­odjak Dženan Memić. Po dvi i pol ljeta dostali smo barem presudu da nije bila automobil­ska nesrića, kako je policija na početku tvrdila, već ubistvo.“

Sudioniki galsno i prkosno viču: „Pravda!“ Suzana Radanović opisuje borbu za prona­lazak umornik nje sina. „Svaki dan dostajem pozive i mejle od ljudi ki su prošli kroz slične stvari“, veli ona za blog Balkan Sto­ries. „Jur 300 dani nisam u st­a­nju da se odmorim.“ Ča ju ti­ra da ne posustaje u borbi? „To mi je sin, ča drugo pr­e­ostaje?“

Mnogi drugi su odavno od­ustali od borbe za pravdu za svoje u BiH ubijene kćerke, sine, braću i sestre. Već se ni­čemu ne ufaju od države, čije se vlasti smatraju korumpiranimi, čiji se politički organi n­a­lazu u nacionalističkoj samoparalizi i ku svako ljeto napu­šća na desetine tisuće ljudi. U BiH je na desetine neriješenih slučajev ubojstava.

„Policija i vlasti ne želju ništ poduzeti“, veli nam jedan sudionik protesta, inače vlasnik firme u Beču. „Državni tu­žilac dostaje 70.000 € od nekoga, za ča more kupiti stan i zauzvrat prekida istragu.“

Pitanje je u koj mjeri su to­č­ne ovakove tvrdnje. Ali da su one toliko raširene samo govori o nesposobnosti vlasti — namjerne ili ne — ali i o tomu koliko je neskrivena korupcija političke garniture poljuljala povjerenje u državu.

Moćnikom stati na žulj

Suzana pokušava da borbu za Davida nekako uskladi s p­o­slom i obiteljom ka živi u Be­čkom Novom Mjestu pored Be­ča. Nje oružje je prije svega in­ternet. U Banjaluki je Suzanin bivši muž Davor glavna figura protesta.

Otkako je protiv njega podi­g­nut nalog za hapšenje, Da­vor je nestao. U strahu je za svoj život, rekao je u jednom vi­deu članom pokreta »Pravda za Davida«. I to je simptomatično za BiH, prije svega za Republiku Srpsku. Protestni pokret s Davorom na čelu je stao na žulj moćnikom u Banjaluki.

Policija u Banjaluci poku­ša­va razbiti pokret »Pravda za Davida«. Policiji Republike Sr­pske nije uspilo da pod kon­trolu stavi ov pokret, ki stalno održava demonstracije. Otkako je Davor nestao, nisu toliko brojni.  „Davor je peljajuća figura protesta“, veli Suzana.

 „Sada, kada nije aktivan, ljudi su nesigurni i ne znaju ča triba djelati. Ali, kada se pojavi, će opet na tisuće ljudi izajti na uli­cu. Nam u Bosni je potri­ban vodja.“ Odavno je ova bor­ba prešla etničke podjele. Ne stoju samo pred Bečkom ope­rom bosan­ska Srpkinja Suzana i Bošnjakinja Dženita rame uz rame. I u Bosni one marširaju skupa i nigdo ne pita gdo je ke nacionalnosti. Roditelji o­ba­dvih u­bijenih mladićev podr­ža­vaju jedni druge. Korupcija i zakazivanje države nije ograni­čeni samo na jedan entitet.
 
 Nikada od proglašenja dr­ž­a­ve neki protestni pokret u BiH nije bio tako velik i nikada se nije održavao u obadvi dijeli zemlje. I to u zemlji u koj se zvanični predstavniki Bošnjakov, Srbov i Hrvatov svimi sn­a­gami trudu da paraliziraju jed­ni druge. U zemlji u koj ne sa­mo nacionalistički vladari u RS predstavljaju sebe jedinimi predstavniki Srbov i njeve kul­t­ure u BiH, već to djela i Hdz kada je u pitanju hrvatski i Sda kada je u pitanju bošnjački narod…
 
 (Kristof Baumgartner)