U Beču je u nedilju, 20. januara održan mali skup potpore demonstracijam u ki se u BiH protestira zbog ubistva dvojice mladićev. Onde je bio i Kristof Baumgartner, austrijski bloger ki se bavi Balkanom, čiji osvrt prenosi DW.
BEČ — Stotinak ljudi okupilo se je ispred Bečke opere, prkoseći (trotzend) hladnoći. Potiču iz različnih dijelov BiH, a prije svega iz Sarajeva i Banjaluke. Neki od njih su i rodjeni u Austriji. Podršku daju i pojedinci porijeklom iz Srbije. Ljudi različite starosne dobi dižu stisnutu pest, šaku ka je postala simbol borbe za ubijene: Davida Dragičevića iz Banjaluke i Dženana Memića iz Sarajeva.
„Danas se je navršilo 300 dani od Davidovoga ubojstva. Još uvijek nima osumnjičenoga“, govori Dženita Memić u megafon i dodaje: „Prošla su troja ljeta kako je ubijen moj rodjak Dženan Memić. Po dvi i pol ljeta dostali smo barem presudu da nije bila automobilska nesrića, kako je policija na početku tvrdila, već ubistvo.“
Sudioniki galsno i prkosno viču: „Pravda!“ Suzana Radanović opisuje borbu za pronalazak umornik nje sina. „Svaki dan dostajem pozive i mejle od ljudi ki su prošli kroz slične stvari“, veli ona za blog Balkan Stories. „Jur 300 dani nisam u stanju da se odmorim.“ Ča ju tira da ne posustaje u borbi? „To mi je sin, ča drugo preostaje?“
Mnogi drugi su odavno odustali od borbe za pravdu za svoje u BiH ubijene kćerke, sine, braću i sestre. Već se ničemu ne ufaju od države, čije se vlasti smatraju korumpiranimi, čiji se politički organi nalazu u nacionalističkoj samoparalizi i ku svako ljeto napušća na desetine tisuće ljudi. U BiH je na desetine neriješenih slučajev ubojstava.
„Policija i vlasti ne želju ništ poduzeti“, veli nam jedan sudionik protesta, inače vlasnik firme u Beču. „Državni tužilac dostaje 70.000 € od nekoga, za ča more kupiti stan i zauzvrat prekida istragu.“
Pitanje je u koj mjeri su točne ovakove tvrdnje. Ali da su one toliko raširene samo govori o nesposobnosti vlasti — namjerne ili ne — ali i o tomu koliko je neskrivena korupcija političke garniture poljuljala povjerenje u državu.
Moćnikom stati na žulj
Suzana pokušava da borbu za Davida nekako uskladi s poslom i obiteljom ka živi u Bečkom Novom Mjestu pored Beča. Nje oružje je prije svega internet. U Banjaluki je Suzanin bivši muž Davor glavna figura protesta.
Otkako je protiv njega podignut nalog za hapšenje, Davor je nestao. U strahu je za svoj život, rekao je u jednom videu članom pokreta »Pravda za Davida«. I to je simptomatično za BiH, prije svega za Republiku Srpsku. Protestni pokret s Davorom na čelu je stao na žulj moćnikom u Banjaluki.
Policija u Banjaluci pokušava razbiti pokret »Pravda za Davida«. Policiji Republike Srpske nije uspilo da pod kontrolu stavi ov pokret, ki stalno održava demonstracije. Otkako je Davor nestao, nisu toliko brojni. „Davor je peljajuća figura protesta“, veli Suzana.
„Sada, kada nije aktivan, ljudi su nesigurni i ne znaju ča triba djelati. Ali, kada se pojavi, će opet na tisuće ljudi izajti na ulicu. Nam u Bosni je potriban vodja.“ Odavno je ova borba prešla etničke podjele. Ne stoju samo pred Bečkom operom bosanska Srpkinja Suzana i Bošnjakinja Dženita rame uz rame. I u Bosni one marširaju skupa i nigdo ne pita gdo je ke nacionalnosti. Roditelji obadvih ubijenih mladićev podržavaju jedni druge. Korupcija i zakazivanje države nije ograničeni samo na jedan entitet.
Nikada od proglašenja države neki protestni pokret u BiH nije bio tako velik i nikada se nije održavao u obadvi dijeli zemlje. I to u zemlji u koj se zvanični predstavniki Bošnjakov, Srbov i Hrvatov svimi snagami trudu da paraliziraju jedni druge. U zemlji u koj ne samo nacionalistički vladari u RS predstavljaju sebe jedinimi predstavniki Srbov i njeve kulture u BiH, već to djela i Hdz kada je u pitanju hrvatski i Sda kada je u pitanju bošnjački narod…
(Kristof Baumgartner)