U dobi čipsov, hamburgerov, pizze i brze dostave se Hipokratove riči „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana“ kumaj respektiraju. Hipokrat je s tom besmrtnom rečenicom popularizirao ideju, da se hrana gleda kot lijek. Iz njegovih djel znamo, da su vračitelji jur u 5. stoljeću pred Kristušem znali za uticaj hranjenja na človičje zdravlje. Prema Hipokratovoj školi probava ima važnu ulogu za zdravlje. Zato je ona važna osebito betežniku.
Stoprv u 18. stoljeću francuski vračitelj Rene de Reaumour postavlja temelje biokemije probave. U istom stoljeću je po prvi dokazano, da odredjena hrana zaistinu liječi betege. Citrusi recimo uspješno liječu skorbut, beteg, za koga danas znamo, da je proizašao iz deficita vitamina C. Zapisi na papirusu iz 1500. ljeta pred Kristušem svidoču, da su jur stari Egipćani odredjenu hranu prepisivali betežnikom. Ča su njevi vračitelji predlagali kot vračtvo, se je kasnije preporučalo u brojni europski zemlja. Tako je med bio najdjelotvorniji od svih lijekov, ke su hasnovali Egipćani. Hasnovali su ga zvećega za ciljenje ranov, a kasnije i protiv infekcijov. Bio je sastavni dio mnogih medikamentov, ke su zimali oralno. Zahvaljujući svojemu antimikrobnomu djelovanju su ocat hasnovali kot antibiotik. Hipokrat je ocat u svoji terapija još u 4. stoljeću pred Kristušem preporučao za upale, otekline i čirjake. Oxymel, pripravak od meda i octa, je on davao protiv kašlja i bronhitisa pak protiv konstipacije (Verstopfung). Kombinacija octa i meda danas služi kot otapalo (Lösungsmittel) za ljekovite biljke. Opisi terapijskoga djelovanja odredjene hrane kroz povijest se u neki aspekti podudara s današnjimi spoznanji. Grčki vračitelj Dioscorides je u 1. stoljeću zapisao za česan, da oslobadja od črivnih i kožnih parazitov, da neutralizira upale, ublažava zubobolju i kašalj, da reducira hemoroide i da stimulira menstruaciju. Česan je u 18. stoljeću dospio u red prve pisane Farmakopeje. To su uputi za apotekare, kako moraju miksati farmaceutske preparate.
Jogurt je bio poznat još tisuće ljet pred Kristušem, da čisti čriva. On je jedan od najstarjih, človiku poznatih lijekov. Redovita konzumacija jogurta je bojse garant za zdrav i dug žitak. Zapadnoj Europi je jogurt predstavljen u 16. stoljeću, kad je neki armenski vračitelj jogurtom izvračio tadašnjega francuskoga kralja od melankolije i probavnih problemov. Čini se da je to uzrok, da Francuzi za jogurt velu, da je mliko vječnoga žitka.
Početkom 20. stoljeća je ruski biolog, Dr. Elie Metchnikoff, na temelju svojih istraživanj prepoznao vridnost bakterijov u jogurtu. Vidio je, da Bugari u odnosu na druge narode duglje živu, ar jidu čuda jogurta. Za svoje djelo je Metchnikoff 1908. ljeta dostao Nobelovu nagradu.
(Agnjica Schuster)