Po kolokvija u Rimu i Pra­gu o Šibenčaninu Faustu Vrančiću (1551.-1617.), hrvat­skom geniju zaslužnom za stv­aranje boljeg svita, treti znanstveni kolokvij o jednom od najznačajnijih Hrvatov svih vrimena, održan je 16. novembra u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču.

Kolokvij su organizirali V­e­leposlanstvo RH u Austriji i Austrijsko društvo za kroatistiku u Beču, uz potpo­ru Hrvatskih studijov Sveuči­lišća u Zagrebu, a skupu je bila nazočna i hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Ve­s­na Cvjetković. Sve sudionike i goste uvodno je pozdravila prof. dr. Zorka Kinda-Berlaković s Bečke slavistike i Pedagoške visoke škole u Gradišću. Rekla je kako je glavna zadaća Austrijskoga društva kroatista poticanje hrvatsko­ga jezika i kulture u Austriji. Napomenula je kako je Faust Vrančić, hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, dipl­o­mat, inženjer, svećenik i bi­škup, u Austriji „slabo po­znat“, a da niti mnogi Hrvati „nisu baš svisni koga genija su imali“. Bečki kolokvij bio je posvećen različnimi aspe­kti djelovanja Fausta Vran­č­i­ća, komu je razvijena sredina u Pragu kao na dvoru cesara Ru­dolfa II. Habsburga bila po­ticaj da započne djelo na djeli iz područja leksikografije, te­h­nike, filozofije, historiografije i književnosti.

Prvo izlaganje pod naslovom „Usporedba Vrančićeva jezika i gradišćanskohrvatskih idioma“ održala je profesorica na Hrvatskim studijima Sveu­čilišta u Zagrebu dr. Sanja Vu­lić. Analizirala je sadržaj hrvat­skog stupca u Vrančićevom »Rječniku pet najplemenitijih je­zika Europe: Latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga« (Dictionarium quinquae nobillissima­rum Europae linquarum: Lati­nae, Italicae, Germanicae, Dal­maticae at Ungaricae“) iz 1595. ljeta, za ki je rekla da je bio „ne samo prvi hrvatski, već i prvi madjarski rječnik“. Anali­zirala je i leksik njegovoga hagiografskoga djela »Život nekoliko izabranih divic« iz 1606. ljeta, posvećen opatici i redov­nicam šibenskoga samostana sv. Spasa. „Većina leksika je čakav­ska, ali ima i štokavskoga, poneka kajkavska rič, tr i crikvenoslavenska“, istaknula je dr. Vulić, dodavši kako je rječnik pisan leksikografski ispravno, imenice u nominativu, a glagoli u infinitivu. „Vrančićev Ši­­benik bio je čakavski grad, da­nas je sto posto štokavski“, je u­stvrdila prispodobivši Vra­n­čićev jezik i gradišćanskohrvat­ske idiome, na veliko zadovolj­stvo i interes brojnih nazočnih gradišćanskih Hrvatov. Cije­lim redom primjerov pokazala je koliko je i danas Vrančićev rječnik suvrimen i živ u brojni mjesni gradišćanskohrvat­ski govori i riči na čakavici, na primjer u Pinkovcu, Stinjaki i drugi dijeli Gradišća.

Zatim je dr. sc. Marijana B­o­rić, znanstvena suradnica Zavoda za povijest i filozofiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Odsjek za povijest prirodnih i matematičkih znanosti u Zagrebu i voditeljica projekta „Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu“ govorila na temu „Faust Vrančić-hrvatski humanist i izumitelj svjetskog glasa“. Vrančića je prikaza­la kao svestranoga znanstvenika i inovatora, autora mnogih leksikografskih djel, filozofskih i pjesničkih djel, ro­djenoga u Šibeniku 1551. lje­ta, gdje je stekao osnovno h­umanističko obrazovanje. Predstavivši njegov životni put, izuzetno bogat i bezvrimenski stvaralački opus tr gradju vezanu uz njegove životne postaje, prikazala je neke važnije od ukupno 56 uredjajev i tehničkih konstrukcija iz djela »Machinae novae« (Novi strojevi).

Ti nacrti svidoču ne samo o autorovoj kreativnosti i posebnoj tehničkoj nadarenosti nego i o njegovoj ne­skrivenoj težnji o unapre­dje­­nju i stvaranju boljega ljud­skoga života.

(Snježana Herek)

Kategorije