Veliki jezikoslovac i jedan od najvećih hrvatskih filologov i humanističkih znanstvenikov, em. sveuč. prof. Radoslav Katičić je ostao bez riči kad mu je predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić uručio odličje »Janko Drašković«.  Obrazlažući odluku, Stjepan Damjanović istaknuo je kako je djelo Radoslava Katičića uvijek bilo u suglasju s osnovnim idejama i ciljevima Matice hrvatske. Podsjetio je potom na Katičićeva teorijska djela kimi je „uvelike podigao razinu hrvatske jezikoslovne misli i bitno pomogao da se stvori pojmovni aparat ki omogućuje da se utemeljeno govori o hrvatskom jeziku“ kao i na djela o najstarijem razdoblju hrvatske književne kulture. Takaj, knjigami »Stara indijska književnost« (1973.) i »Boristenu u pohode« (2008.) tr u funkciji profesora na Bečkom sveučilišću odigrao je važnu ulogu u posredovanju kulturov — hrvatske u svitu, i u približavanju stranih vridnosti Hrvatskoj. Katičić je dostao mjesto i u 161. knjigi Matičinih Pshk, bio je glavni tajnik Matice, član Upravnoga odbora i povjerenstava, a ne triba zaboraviti i da je jedan od autorov Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika (1967.).

Preuzevši nagradu, Katičić je u govoru rekao da je on, „komu je baratanje riječima životni element“ — ostao bez riči pred veličinom odličjev i značajem osobe čije ono ime nosi. Djelao je, pojašnjava Katičić, uvijek u ča je vjerovao, i to se je poklopilo s cilji i Matičinoga djela, istinski, a ne nominalno i programatski. Važnost Matice hrvatske svidoči nje ukidanje, a živost i — nadadministrativno — djelovanje usprkos ukidanju pokazuju pravi matičarski duh.

Isti je duh, ki ga je podsjetio na vlastiti mandat glavnoga tajnika, osjetio i u djelu i druženju Skupštine tr je usklikom: Ovo je prava Matica! dirljivo završio govor zahvale.

(N. Štriga)