Vrtne trave (Gartenkräuter) moremo sušiti prik cijeloga ljeta. Najbolje je, sušiti osebito mlade rasline, ar one imaju najveć arome. Lišće, cvijeti, sime, žilje i cijele biljke moremo sušiti.
Većljetne rasline se rižu otprilike na jednoj tretini od dna, i to prlje nego počnu cvitati, jutro rano čim se je na nji osušila rosa. Pravoda se zamu samo zdravi dijeli. Potom se, samo ako je potribno, operu mrzlom vodom i stavu na kuhinjski papir, da se osušu. Mokre trave naime počnu plisniviti.
Cijele rasline ili dijele njih svežemo skupa i je s vrhom obisimo prema doli. Sušimo je na mjestu, kade je hlad i prozračno i kade nije prevlažno. Nje moremo s vrhom prema doli staviti i u papirnatu torbicu, ku odzgor zavežemo i obisimo. Po dvi do tri tajedni su rasline suhe i izvadu se iz vrićice. Moguće je, staviti je za dvi ure dugo u teplu pećnicu, redlju, da se aktivira njeva aroma.
Osušene rasline moremo zatim zmrviti, zdrobiti, i staviti u škuru posudu, ka ne propušća skroz zrak. Na svaki način moramo napisati na posudu, ka kuhinjska trava je u njoj. Ljetodan je pak upotribljiva. Čim izgubi svoju lipu farbu, je izgubila i aromu. Ako ju ne zdrobimo, će si znamda očuvati bolju aromu. Jedna čajna žličica sušene trave dojde na jednu veliku žlicu friške rasline.