Carles Puigdemont je uvjetno slobodan

Puigdemont: „U španjolski zatvori kapa, čami (schma­ch­ten) gotovo cijeli vrh katalo­n­skih suverenistov, njih šest. To je jedan od uzrokov zač pokrajinski parlament Kata­lonije nije u stanju formirati izvršnu vlast.“ Kako pišu nim­ški mediji, Puigdemont mo­re biti zadovoljan privrimenom slobodom, ali njegova politička budućnost već je nego neizvjesna. Ako bi se vratio u Španjolsku, odmah bi bio uhićen, kao egzilant u inozemstvu posjeduje vrlo ograničene mogućnosti političkoga djelovanja u svojoj domovini Kataloniji.

NEUMÜNSTER — Viši sud nimške zemlje Schleswig-Hol­stein u Neumünsteru pustio je 6. aprila na uvjetnu slobodu bivšega predsjednika Kataloni­je Carlesa Puigdemonta. On je bio šest dani prije utamni­čen temeljem europskoga uhidbenog naloga iz Madrida ki se je  zasnivao na dvi optužba: pobuna i zloupotreba javnih financijov. Nimški suci odbili su optužbu pobune jer ona ni­je bila zasnovana na dokazu o upotrebi nasilja ili pozivanju na nasilje, a kao takova u Nim­škoj ne postoji osim pod nazi­vom „veleizdaja‘“ (Hochverrat), a to se ne odnosi na ov slučaj. Ča se tiče zloupotrebe javnih pinez, to Španjolska još mora dokazati. U slučaju pobune Puigdemontu je prijetila ka­š­ti­ga zatvora do 30 ljet, a glede zloupotrebe javnih financijov do 8 ljet tamnice. Ako bi radi potonje bio izručen Španjol­skoj, ne bi mu se smilo suditi radi pobune. Puigdemont se mora jednom tajedno javljati policiji i ne smi do daljnjega n­apustiti Nimšku. Osim toga, platio je kauciju u višini od 75.000 E. Na izlazu iz zatvo­ra bivši katalonski predsjednik z­­a­hvalio je na nimškom i en­gle­skom jeziku svim ki su s njim bili solidarni i prema njemu se korektno odnosili. Rekao je kako je „sramota da u Europi postoju politički zatvoreniki“.

Ozbiljniji europski analiti­č­a­ri veći dio krivnje zbog još otvorenoga katalonskoga pitanja prebacuju na središnju vladu u Madridu premijera Mariana Rajoya, šefa Narodne stranke opterećene brojnimi korupci­onaškimi aferami. Namjesto da je prihvatio pruženu ruku pomirenja i započeo pregovo­re o rješavanju katalonskoga pitanja, ko je ponudio Puigde­mont, Rajoy je odluku o sve­mu tomu prepustio Vrhovnomu sudu u kom glavnu rič imaju suci ki su politički povezani s frankističkim režimom. Nai­me, obadva parlamenti, kako kata­lonski tako i španjolski, prije već ljet jednoglasno odobrili su Statut pokrajine Katalonije u kom je bilo riči o „katalonskoj naciji“, ali Rajoy je to odbio i samoinicijativno u ocjenjiva­nje ustavnosti Statuta uklj­u­čio Vrhovni sud ki je odmah prekrižio odrednicu o „katalonskoj naciji“ tvrdnjom kako postoji samo jedna — španjolska nacija — ča je čista besmislica jer Katalonci posjeduju sve osobine jedne nacije. To je bio p­o­četak katalonske krize ka du­ra do danas i čiji se završetak još ne vidi. Većina europskih političarov kao i središnjica E­uropske unije smatraju da je katalonsko pitanje unutarnja stvar Španjolske, ali preporu­čuju da se ono rješava politi­čki, a ne juristički. No Rajoyeva vlada to tvrdoglavo odbija. U svezi s rečenim valja podsjetiti da je čak ustav komunisti­čke Jugoslavije bio glede toga napredniji od ustava Kraljevine Španjolske. Naime, slijedeći za­htjev američkoga predsjednika Wilsona i peljača ruske Oktobarske revolucije Lenjina, od­re­dba o samoodredjenju naro­dov do odcipljenja bila je zabi­lježena u ustavu Sfrj, postav­ši opće pravno dobro zajam­če­no u Povelji Ujedinjenih naro­dov, no to još nije našlo svoje mjesto u španjolskom ustavu. U njemu se predvidja mogućnost secesije jedne pokrajine samo ako je odobri apsolutna većina španjolskih glasačev, a to graniči sa znanstvenom fantastikom. Osim toga, Katalonija je tijekom industrijalizaci­je bila podvrgnuta svojevrs­noj „selidbi narodov“ iz okolnih pokrajin ka je rezultirala pro­mjenom nacionalnoga sastava Pokrajine u koj pravi Katalon­ci činu samo nepune dvi trećine stanovnikov. Iz nekatalon­skih pridošlic regrutira se ve­ći­na onih ki ne želju samostalnost Katalonije. Iz svega nave­denoga more se zaključiti da ćedu katalonski suverenisti m­orati još dugo čekati na povoljnu priliku kako bi konačno proglasili svoju odavno željenunu R Kataloniju.

(G. Borić)