PETROVO SELO — Rozalija Németh-Molnár, teta Lola Nimčeva, rodjena je 10. aprila 1910. ljeta u Petrovom Selu, kamo se je i vratila na svoj veliki jubilej. Velika rodbina joj je uredila party-presenećenje. Tako se je i napunila velika prostorija petroviske čuvarnice spomenute subote. Slavljenica je jur u mladi ljeti zašla u Budimpeštu, djelala je u bolnici kao medicinska sestra, kasnije je pak upravljala cijelim odjelom. U mladi ljeti ju je otac htio nagoviriti da ide s njim u Ameriku, i mladoženja joj je otputovao na daleki kontinent, ona je još ostala. Za objašnjenje je nek toliko rekla, ne bi mogla nigdar ostaviti svoje Petrovo Selo. Nje ljubav prema rodnomu selu toliko je jaka, da još uvijek gustokrat dojde domom, a kad Petrovišćani putuju ili nastupaju u ugarskoj metropoli, bez tete Lole gvišno nije programa. I ovput su joj došli polag najbližjih čestitati jačkarice ženskoga zbora Ljubičica tr tamburaši da ju malo razveselu s petroviskimi jačkami, med kimi joj je najdraža „Tamo daleko“. Med pozvanimi gosti je bio i Lajoš Škrapić, bivši predsjednik Hrvatske manjinske samouprave budimpeštanskoga XII. okruga, ki nigdar ne zabi posebno pozdraviti na petrovisko-peštanski sastanki dragu tetu Lolu. Glasnogovornik na svetačnosti je bio i glavni organizator Gábor Németh i nad velikom bijelom turtom je zaželjio svojoj tetki puno zdravlja do 110. ljeta „kad se budemo opet našli, ako mi drugi to doživimo!“ Mikloš Kohut, načelnik Petrovoga Sela je s črljenimi rožami čestitao u ime zajednice, dokle je Ana Škrapić-Timar u zastupničtvu Zaklade za Petrovo Selo predala mali dar. Jolanka Kočiš, peljačica ženskoga zbora pak je s najnovijom CD-jkom Ljubičice zaželjila sve najbolje najzrelijoj Petrovišćanki. „Lipa kitica j’ procvala va našem malom vrtu…“ je ta domaća turobno-melankolična jačka, bez ke ne mine nijedan rodjendan u ovom selu, a uz tambure pravoda je još teže bilo najzad držati suze-radosnice.

Kategorije