Otkaz je utemeljen ako u fir­mi, tvrtki postoji pravilnik o zabrani vidljivih nošenjev sim­bolov, odlučio je sud. Po­­du­zeće more zabraniti nošenje islamskoga rupca, no samo ako istodobno zabrani i sva druga vjerska, filozofska i politička obilježja.

LUXEMBURG — Poslodav­ci internimi propisi djelačem moru zabraniti nošenje islamskoga rupca, marame, no sa­mo ako istodobno zabranu i sva druga vjerska, filozofska i politička obilježja, kako je, na primjeri, križ. Samo u tom slu­čaju zabrana nošenja islamsk­o­ga rupca ne bi bila diskrimini­rajuća. S druge strane, ako ta­kovi propisi ne postoju, a neki klijent poduzeća prigovori da ne želji suradjivati s osobom ka nosi rubac, poslodavac ne smi na osnovi toga prigovora zabraniti djelačici pokrivalo za glavu ili ju otpustiti odbije li skinuti rubac.

Tako glasi odluka Suda Europske unije (EuG/Curia), eu­ropskoga tijela od 14. mar­ca, ko tumači pravo EU kako bi se osigurala njegova ujednačena primjena u svi država članica.  Sud je donio jedinstvenu pr­e­sudu za dva odvojena slučaja žena, jedne iz Belgije, druge iz Francuske, ke su otpustili zbog nošenja muslimanske marame. Obadvi žene se na odluku po­slodavcev žalu na sudi, ki su, pak, od EuG-a zatražili objaš­njenje jesu li poslodavčeve od­luke suprotne europskoj dire­k­tivi o zabrani diskriminacije na djelatnom mjestu. Kad je Belgijka Samira Achbita 2003. d­o­stala posao recepcionarke u be­lgijskoj podružnici britanske multinacionalke G4S, najve­će zaštitarske tvrtke na svitu, postojalo je nepisano pravilo da djelači ne nosu vidljiva vjerska, filozofska i politička obilježja jer je to suprotno poziciji neutralnosti ku poduzeće zauzima u ugovori s klijenti. No, 2004. djelačica je obavijestila poslodavce da namjerava nositi pokrivalo za glavu i na tom je inzistirala i potom kad je u maju 2006. u interni pravilnik dodan amandman kim se stimulira pozicija neutralnosti. Njev spor rezultirao je otkazom u juniju 2006. ljeta. Europski sud je pred kratkim stao iza zaključka da „interno pravilo firme, kim se zabranjuje vidljivo no­š­enje svih političkih, filozofskih ili vjerskih simbolov na dj­elatnom mjestu nije izravna diskriminacija“. U drugom sl­u­čaju islamskog rupca francu­ska privatna firma Micropole dala je 2008. ljeta otkaz inže­njerki Asmi Bougnaoui potom kad se je jedan od klijentov p­o­žalio da se ne ćuti ugodno su­djelujući s njom. Francuski Ka­sacijski sud zatražio je od Su­da EU mišljenje o tom more li se poslodavčeva namjera da vodi računa o klijentovoj želji da usluge ne pruža zaposlenica ka nosi rubac smatrati „stvarnim i odlučujućim uvjetom za obavljanje zanimanja“. Sud EU uputio je francuske kolege da dalje istražu slučaj vodeći se sljedećimi pravili: otkaz je ute­meljen ako u firmi postoji pra­vilnik o zabrani vidljivih no­še­nja simbola.

(Sandra Veljković) 

Lukavi/schlau kršćani bi mogli n­o­siti privisak s ribicom za ku ni­gdo ne zna da je to ranokršćanski simbol ili folklorni slavonski (okovani) dukatić od 20 švicarskih fra­n­kov = Vreneli s križnim grbom, a more se uzeti i priviske skandinav­skih zemalj s križem, istarske grad­ske grbe s križi itd. itd.

(I. Jožić)

Kategorije