Kad smo se 15. februara spomenuli desete obljetnice smrti mr. Franje Rottera, smo to činili u posebnom sjećanju na mladoga jezikoslovca i književnika, pred svim pjesnika, ki nas je tako rano ostavio. A stoprv je počeo stvarati. Toliko visoka su bila očekivanja u ovoga mladoga hrvatskoga intelektualca, pred svim i u jezičnom pogledu, da je onda bilo jako teško i je još danas teško se smiriti sa činjenicom, da ga već nimamo med nami. Rotter je 1995. završio studij slavistike i romanistike. Diplomsko djelo je napisao o „Bilinguizmu Gradišćanskih Hrvatov — sociopsihološki aspekti asimilacije“.

Velik je to bio gubitak za cijelu gradišćanskohrvatsku zajednicu, ali pred svim za hrvatsku književnost i kulturu uopće. Teško moremo prihvatiti, da smo s Franjom Rotterom izgubili mladoga protagonista, ki je bio pun idejov, vizijov i ki je bio i pripravan i samoga sebe staviti u službu naroda, a iznad svega i hrvatskoga jezika.

Koliko je prolazno vrime, kako brzo se zabi, vidimo i u slučaju F. Rottera, jer za njim su dorasle jur nove generacije — i hrvatskih aktivistov, i slavistov i književnikov. Ali da se njega ne bi pozabili, triba postaviti veliku sviću pred njegovu duhovnu sliku. Moramo se njega spomenuti pred svim i u njegovoj književnoj ostavšćini, da ne bi postao čisti mīt.

Danas moramo biti srićni, da smo tada u 2002. ljetu — prem različnih otporov i poteškoć s nekoliko stran — uspili izdati zbirku njegovih pjesam, poemu »Croatia liberata«. Skromna je ovo, ali ujedno i jaka, upečatljiva i dirljiva književna ostavšćina mladoga pjesnika, ki je sam o svojem djelu rekao uz ostalo „…u ruka držite moj žitak. Ovo je moj teštamenat i moj rodni list, skradnja moja ura, i nov početak, obnova i totalni boj, u kojem sam jur sve dao, još i zadnji izdah svoj…“.

Da bi se buduće generacije spominjale Franje Rottera, dali su središnjoj hrvatskoj biblioteki Hrvatskoga centra u Beču njegovo ime. U seriji »Razgovor u Centru« u Beču bit će 19. aprila posvećen Franji Rotteru — u razgovoru s lektoricom u mr. B. Zaradić i akademikom dr. N. Benčićem i skupa sa studenti Slavistike Bečkoga sveučilišća. Nadalje je predvidjeno, da Hrvatski centar i Hrvatski akademski klub postavu spomenploču Franji Rotteru i da ga i tim i vidljivo postavu u red znamenitih hrvatskih pjesnikov i književnikov našega roda.

(petar tyran)