Zaista vam velim: Nisam našao toliko vjere u Izraelu“ /Mt.8,11./ Jezuš stavi spominak jednomu vojaku, koga svit nije poznavao. Mnogim vojakom su postavili spominke, iz bronce, mramora, ali s časom su svi zabili na nje, ali na stotnika iz Kafarnauma ne, njega je sām Jezuš ovjekovječio. Ako ga psihološki analiziramo, moremo reći o njemu: bio je točan, discipliniran poslušan.

 

Moramo se pitati, imamo mi kršćani takovu vjeru, kako ov stotnik, pogan? Morali bi se sramovati pred njim. Isto ne bi se morali sramovati i pred ljudi, ki su druge vjere? Stotnik bio je pogan, ali u srcu je svakomu človiku upisan naravni zakon, ljubav, istina, pravda. Ov stotnik se je sigurno držao, živio po ovi naravni zakoni. Sv. Pavao piše u pismu Rimljanom, da je svakomu človiku upisan naravni zakon u  srce./Rim. 2,15./ Kao svaki oficir i ov stotnik je imao slugu uza njega, ki je jednoga dana ubetežao. Svi su otpovidali od njega, samo ov njegov gazda, stotnik ne. Skrbio se je za njega, kao otac za svoje dite.

 

I ov stotnik je mogao čuti o čudni ozdravljenji, ke je Jezuš ozdravio. Mislio si je, da bi ov Jezuš i njegovoga slugu mogao ozdraviti. Dojde k Jezušu i ga prosi: „Gospodine, nisam vridan, da dojdeš pod krov moj, nego samo reci rič i ozdravit će sluga moj!“ Jezuš se je začudio i rekao: „Zaista vam velim, nisam našao toliko vjere u Izraelu.“
 
Jezuša je bolilo, da je tako malo vjere našao u Izraelu. A ne bi morao bolovati i zato, jer ne najde velike vjere u današnjem kršćanskom svitu? Mi kršćani smo narod izibrani, jače izibrani, nego su bili ončas Židovi. Narod smo Božji, kraljevsko duhovničtvo, nadareni milošću Božjom. Po Kristušu smo se rodili na novi pravi Božji život. Živimo pravim Božjim životom? I ovo naše izibranje nam ne smi služiti na sebezadovoljstvo! Nisam vridan, moramo ponavljati, kao ov stotnik. U nebu bit će spašeni iz svih narodov, ki nisu čuli nikad za Jezuša, kršćanstvo. Ćedu biti ti, ki su sada zadnji, prvi? A mi zadnji? Zato ne smimo nikad nikoga potcjenjivati. Potcjenjivati da, ali nek samoga sebe, zbog naše slabe vjere.
 
Sv. Augustin veli: Mnogo ih je, ki su nutri, a vani su, a mnogo ih je, ki su vani, a nutri su kod Boga. Jezuš sad išće i mi kršćani bi morali za mnogo već sada donesti, nego drugi, po toj velikoj milosti, ku nam Bog daje, bi morali dobri čini nadmašiti sve druge vjere i narode. Kako na svakom drugom polju, gospodarstvenom, političkom, tako je i na vjerskom polju reforma potribna. 
 
Molimo za jedinstvo kršćanov. Nismo li mi tomu sami krivi, da ne dojde do sjedinjenja, jer smo mlačni, nismo privlačni. Gdo od nas se hoće družiti s takovim človikom, ki je mlačan. Vidu i drugi, da nima vjere u našem kršćanstvu. Združiti s kim, s ljudi ki minjaju vjere? Ne druge, nego samoga sebe moramo kritički gledati. Jezuš hvali jednoga pogana, a turobno mislis na svoj izibrani narod. Ča se i mi ne bi morali turobiti nad nevjerom, ka je nastala moda u kršćanstvu?
 
Učiti od svakoga, poštovati svakoga, jer ne znamo, je li ta, koga ne poštujemo, je već vridan pred Bogom, nego smo mi? Bolje ponavljati riči stotnika: Gospodine nisam vridan, jer drugi su znam za mnogo vridniji od mene. Da človika ljudi hvalu, to ne veli ništa. Je li nas hvali ta, ki pozna naša srca, Jezuš? Koliko je ljudi na svitu, ke hvalu, a nisu hvale vridni, a te, ki su hvale vridni, zamuču. Dobro bi bilo, kad bi manje govorili a već mučali i mislili i prosili Boga, da nam udili pravu mudrost.

Kategorije