O Helmutu Kohlu se zna da mu je „Hrvatska bila velika ljubav“, ali su manje poznati javnosti nevidljivi politički a­n­gažman na priznanju države odmah po osamostaljenju, kad — kako velu diplomati iz toga razdoblja — ni portiri u veleposlanstvi nisu željili pri­miti zahtjev za priznanje Hr­vatske. Povodom smrti biv­šega nimškoga kancelara Helmuta Kohla bivši hrvat­ski ministar vanjskih poslov Mate Granić povidao je detalje Kohlovoga angažmana na priznanju Hrvatske. 

BERLIN — O Helmutu Koh­lu se zna da mu je „Hrvatska bila velika ljubav”, ali su ma­nje poznati javnosti nevidljivi politički angažman na prizna­nju države odmah po osamo­staljenju, kad — kako velu diplomati iz toga razdoblja — ni portiri u veleposlanstvi nisu željili primiti zahtjev za prizn­a­nje Hrvatske.

Mate Granić: „Kohl je u je­d­noj noći natirao Pariz i London da priznaju Hrvatsku“. Nim­ški kancelar Helmut Kohl, „stari gospodin“, kako su ga zvali, iz­nio je priznanje Hrvatske na svoji rameni uz pomoć nim­škoga minis­tra vanjskih poslov Hansa Dietricha Genschera — povidao je detalje toga angaž­mana za Večernji list prije nekoliko ljet Mate Granić.

Ključna noć — Sveta Stolica i Austrijanac Alois Mock

„Jedina država ka je razum­i­la Hrvatsku bila je Sveta Stolica. Doduše, bilo je političarov ki su nas podržavali, po­put Austrijanca Aloisa Mocka ili tada jur bivše britanske pre­mi­jerke Margaret Thatcher ka mi je na čaju u svojem domu rek­la: „Da sam tad bi­la na vlasti, od­mah bih bombar­dirala Milo­še­vi­ća“. I tako do augus­ta 1991. kad je Nimška, a posebno Kohl, shvatila zlo­či­na­čku bīt režima Slobodana Miloševića“ rekao je Granić.
Tad je Genscheru dao zel­e­no svitlo u borbi za Hrvatsku, a ključan je trenutak bila noć sa 16. na 17. decembra 1991. kad se je u Luksemburgu med ministri vanjskih poslov vodila rasprava triba li priznati Hr­vatsku. Genscher na terenu, a Kohl telefonom lomili su na francuskoga ministra vanjskih poslov Rolanda Dumasa i britanskoga premijera J. Majora.

„Razgovori su bili bez rukavic“ 

„Prvo je slomio Francuze, a onda Britance. Svesrdno su pomagali Belgijanci i Danci, posebno Uffe Ellemann-Jensen“ govori Granić. Kakovi su bili ti razgovori kancelara i čim ih je prisilio da popustu?

Kohl je priznao da je upe­ljao euro na „diktatorski n­a­čin“ jer ga Nimci nisu htili, „Hajdemo samo reći da su raz­govori bili bez rukavic“ veli Granić. Nimška se je tada, ve­li, prvi put postavila kao sila i otresla stigme ku je vukla iz II. svitskoga boja. Rezultat sasta­n­ka bila je prekretnica u odnosi prema Hrvatskoj. Te noći je odlučeno da će Hrvatsku pri­znati s odgodom od misec dan, ali i postavljeni uvjeti kako su ustavni zakon o zaštiti manjin, prihvaćanje Vanceovoga pla­na, dolazak mirovnih snag…

Kohl se rasrdio kad su mu kašnje znali predbacivati da je priznanje Hrvatske preuranjeno — otkriva Granić. I to je jedino ča ga je — uz sukob Hrvatov i muslimanov — mučilo kad je rič o Hrvatskoj.

(ured.)

Kategorije