Da bi pripadniki neke manjine mogli hasnovati svoj materinski jezik, moraju biti ispunjene tri pretpostavke, piše François Grin skupa sa svojimi kolegi u završnom izvještaju projekta o podupiranju manjinskih jezikov s naslovom „Support for Minority Languages in Europe“ (Grin et al. 2002: 80). Grin et al. velu, da su potribni tri preduvjeti: „CAPACITY, OPPORTUNITY AND DESIRE“, naime: KOMPETENCIJA, PRILIKA i POŽELJENJE.
-
CAPACITY/Kompetencija:
Ako se je negdo naučio jezik ili u školi ili u familiji ili na susjedstvu, će vjerojatno tako dobro vladati jezikom, da se ga more pominati.
-
OPPORTUNITY/Prilika:
Da bi se pripadnik neke manjine mogao pominati jezik, mu se mora dati prilika za to. To moraju biti i javne ustanove, ne samo vlašće četire zidi doma. Ali ni to još nije garant za to, da neki pripadnik manjine ishasnuju prilike, ke mu se pružaju, da se u javnosti pomina jezik, na priliku gradišćanskohrvatski.
-
DESIRE/Poželjenje:
Pripadnik neke manjine, recimo gradišćanskohrvatske, mora imati poželjenje, da hasnuje svoj materinski jezik. Za to je jeziku potriban prestiž. Još i oni, ki ne znaju govoriti manjinski jezik, ga moraju cijeniti, ča istovrimeno znači, da je jeziku u javnosti potribna dobra reputacija. Samo onda se govornik toga jezika ne triba sramovati svojega jezika. Prez kompleksov manje vridnosti on jezik more hasnovati samo u pozitivnoj, koncilijantnoj atmosferi. Ako ne postoji prijateljska atmosfera, se država mora skrbiti za pozitivnu klimu.
Kako je to u Austriji?
Gradišćanskim Hrvatom je dopušćano, da u javnosti hasnuju svoj jezik, ar je gradišćanskohrvatski jezik proglašen službenim jezikom. Ali oni tu priliku ne hasnuju. U javnosti još svenek ne postoji dost povoljna jezična klima, ar jeziku fali prestiž. To je uzrok, zač Gradišćanski Hrvati u javnosti ne kanu identificirati sa svojim jezikom. Država se ne skrbi ni za kampanje, ke bi protežirale jezik. Naprotiv, državi je draže, da nijedan ne potribuje nikarkova manjinska prava. Kad je gdo potribuje, dura vijeke dokle su ispunjena. Duralo je već nego 30 ljet dugo, da država gradišćanskohrvatski jezik proglasi službanim jezikom. U medjuvrimenu je većina Gradišćanskih Hrvatov zaminila svoj jezik za nimškoga. Ljudi ga jednostavno već ne znaju dost dobro. To opet znači, da ni jezično podučavanje nije kvalitetno. Kad bi se ga dobro naučili, bi ga mogli i hasnovati.
Dva dokumenti Vijeća Europe, Europska čarta manjinskih i regionalnih jezikov pak Okvirna konvencija o čuvanju nacionalnih manjin su formulirali mjere u pogledu na poboljšavanje jezične kompetencije govornikov manjin, u pogledu na povećavanje prestiža i na proširivanje prilik, kade se u javnosti neka probija neki manjinski jezik.
Teme tih dvih dokumentov su kot opisano: jezična kompetencija, prilika i poželjenje hasnovati manjinski jezik.
(Agnjica Csenar-Schuster)