Ako jezik kot kapital nije pravično podiljen i mu fali prestiž, mora intervenirati država i se skrbiti za to, da on kot resursa na tržišću dobene na vridnosti. U pogledu na to piše švicarski ekonomist i komunikolog François Grin (2009/2006): The more people use it, the more valuable it becomes, as a tool for communication, to people who already use it. Grin jezik stavlja u ekonomski kontekst i veli da jezik govornikom nastaje tim vridniji i značajniji, čim već ljudi ga hasnuje. Pritom Grin hasnuje terminus iz ekonomije, i to tržišni slom/Marktversagen/market failure. Tržišni slom znači, da resurse nisu eficijentno podiljene zato kad je tržišće prepušćeno samomu sebi. Ali država je u stanju regulirati tržišće na dobrobit svih.
U manjinskoj politiki je dost primjerov za tržišni slom, ar jezične resurse nisu optimalno podiljene. Da bi se mogle zadovoljiti elementarne potriboće manjine, se država mora skrbiti za ravnotežu na jezičnom tržišću, kad se ono ne more regulirati samo. U skladu s Grinom upozoravam na nekoliko primjerov za tržišni slom u gradišćanskohrvatskom kontekstu.
- Informiranost: Da bi se akteri mogli pravilno odlučiti, moraju biti informirani: Ako javnost ne zna, da postoji manjinski jezik, komu je uskraćena vridnost, neće postojati ni društvena potražnja za učnjom toga jezika u škola.
- Input i output: Ako si država ne kani lajstati jezik, ne more lukrirati ni profita. Konkretno: U slučaju da država ne realizira, da more imati hasni, ako investira u manjinski jezik, se neće potruditi da ga revitalizira.
- Nepostojeće tržišće: Ako se neki jezik ne nudi na tržišću, to ne znači, da ne postoji potražnja za njim. Jezik se more učiti i suboptimalno, a more se suboptimalno i podučavati. Novine se moru suboptimalno pisati. U svi ti slučaji je ineficijentno investirati u jezik, kad rezultat nije lukrativan. To znači da je doba, da se poboljša kvalitet jezične kompetencije i performanse govornikov gradišćanskohrvatskoga jezika i da se podupira jezično istraživanje. Sve to se neka ne čini samo na dobrobit gradišćanskohrvatske zajednice nego i na hasan države Austrije.
- Protivniki: Kad pripadniki manjine imaju negativan stav prema svojemu jeziku i ga napustu, to drugi imitiraju. Jezični nelojalci, ki se odvraćaju od jezika, ne tribaju snositi stroške za nepopravljivu škodu, ku su učinili jeziku kot društvenomu dobru, premda su posljedice za opstanak jezične zajednice sudbonosne.
- Društveno dobro: Ako negdo hasnuje društveno dobro, ko je pristupačno cijeloj zajednici, mu se maksimira hasan. Takovo društveno dobro je jezik. Grin upućuje na ulično rasvitljenje. Ako ono postoji, je ljudi moru konzumirati. Gdo je ne kani konzumirati, on je ne smi uskratiti onim, ki je kanu.
Jezik, ki je priznat u javnosti, se smi hasnovati, i nijedan nima pravo, da ga drugomu zame. Ako nijedan ne hasnuje jezik, mu je učinjena škoda. Tada moraju zanimiti i oni, kim je jezik prirasao uz srce.
(Agnjica Csenar-Schuster)