Longin(us) je ime onoga rimskoga vojaka, ki je probol Jezuševu stran kopljem, dokle je visio na križu. Stroprv u sridnjem vijeku je on dostao to ime. U evandjelji naime nima imena. Longinus je navodno bio nazoči pri križevanju kot stotnik i je po Mati 27, 54 rekao: „Zaistinu, ovo je bio Sin Božji!“ Veli se za Longina, da se je povrnuo i zato ga katoličanska i različne druge crikve poštuju kot sveca.
Ime „Longinus“ moremo najti u evandjelju po Nikodemu (Acta Pilati). To ime je vjerojatno latinizirano iz grčkoga jezika, a znači „koplje“. Evandjelist Ivan (19, 33-35) hasnuje rič „koplje“: „A kad su došli k Jezušu, kad su vidili, da je jur mrtav, nisu mu potrli kosti, nego mu je jedan od vojakov otvorio stran kopljem. Odmah je procurila krv i voda“. Po legendi je Jezuševa krv, ka je curila po koplju, vrnula vid napol slipomu Longinu. Koplje je poznato i kot „Sveto koplje“, „Longinovo koplje“, a osebito u okultni krugi kot „Koplje sudbine“. Longinovo tijelo je bojse najdeno u Mantui ljeta 1304. skupa sa „Svetom gubom“ i slijedi Jezuševe krvi. Tradirano je i to, da je Longin pomagao pri čišćenju Jezuševoga tijela, čim je ono zneto s križa.
Prema neki izvori je Longin trpio mučeničtvo u Gabali, Kapadociji.