Gdo od nas sada nije u (teškom) škripcu. Već od dva misece smo dan za danom slušali i gledali vi­sti kako se ta smrtonosni ali svakako sudbonosni koronavirus širi od kontinenta do kontinenta, od zemlje do ze­m­lje, od regije do regije, od se­la do sela i od stana do stana. Bili smo poslušni i sve smo činili, ča su nam vrhovni politički zastupniki skupa sa str­u­čnjaki rekli, zapovidali i naložili a naravno i prepovidali. Sve to smo zeli na se u uvjerenju da ćedu ti jur zna­ti, ki su na se zeli odgovornost skupa s brojnimi onimi ki n­a­vodno im­aju pojma o tom. Č­udili smo se a pak i divili kancelaru Kurzu, vicekance­laru Kogleru, ministru zdrav­stva Anschoberu kao i minis­trici za poljoprivredu i turi­zam Köstinger, kako su nam dan za danom razlagali i nas prosili da neka ne odustanemo od sigurnosnih mjerov, da se ne shadjamo jedni s drugi­mi i da ubajdemo socijalne kontakte još i s našimi najmi­lijimi — da se ne zarazimo s ovim toliko vražjim virusem, ki bi nas mogao po­sići i hititi u grob.

A sada: Sve to nije bilo po­tribno, daleko pretirano. Svi oni, ki su zapovidali društv­e­ni i gospodarski lock-down, za­tvaranje, su paničili, su po­litički zloupotribljavali svoju moć, svoj uticaj, su nam na ra­diju i televiziji lagali, su nas vlikli za nos i su to sve činili za svoju poltičku korist, da bi imali još bolje kvote. A nas su ostavili na cidilu, su nam lagali i nas peljali na rub pro­pasti. To su jasno i glasno širili zastupniki opozicije, socijaldemokrat Leichtfried, peljačica Neosev Meinl-Reisinger, mastermind slobodarov Kickl… Slušajući nje i vje­rujući njim moralo se je za­ključiti da su Narodnjaki i Z­eleni pravi banditi, lopovi, ki su nas prevarili i lakomi­šljeno peljali državu na rub propasti, u tešku krizu od ke se dugo nećemo oporaviti i od ke ćemo stoprv bogzna k­ada ozdraviti. Dakle svi su ovo banditi, ki su nam već od dva misec lagali a nam još i onemogućili da sjednemo u naše toliko obljubljene krč­me i rastoke ili da idemo na pre­d­stave u kazališće ili kine a k­o­načno i koncerte. A od naj­o­miljenijega hobija svih, od nogometa, ni traga i slijeda.

A ča sada? Polovica našega političkoga peljačtva da su banditi i lopovi, ki od svojih političkih protivnikov i konkurentov jasno i glasno tvrdu da nimaju pojma od ničega. Dakle druga polovica našega političkoga peljačtva idioti? Za volju Božju iliti Jezuš Kri­stuš — kamo smo došli? Oko­lo naokolo samo banditi i idi­oti. Izvan Austrije ista stvar, banditi i idioti. A ako idemo na druge kontinente onde je još gorje — idiotski banditi i banditski idioti.

Kamo ću ja sad siromah, kamo ću  se spasiti? (…)

Trga me negdo za ram­e­na i mi govori: Zbudi se, zbu­di se jur jednoč! Ča ti se tako strašno sanja…?

Obrnem se i sanjam dalje…