Objavljivanje podatkov da se iz Austrije najveć protiruju Europljani, u prvom redu Sl­ovaki i Srbi, vjerojatno je signal ovdešnje vlade da bi tribalo još pooštriti tretman pre­ma pridošlicam s drugih kon­tinentov.

BEČ — Med prioriteti austrij­ske unutrašnje politike za ovo ljeto dominira on ki se, prakti­čno, svodi na radikalno srizavanje prava svih došljakov — i gradjanov EU i onih ki su svojevrimeno prihvatili austrijsko državljanstvo.

To potvrdjuju statistički podatki o protirivanju nepoželjnih strancev u 2018. ljetu. Dvi trećine od ukupno 4.660 protiranih osob — „vraćenih u do­movinu“, veli se u Beču — gra­djani su EU (45 posto) ili dr­žavljani istočnih zemalj Europe i s Balkana (18 posto). Slovaki, Srbi, Madjari i Rumunji su na čelu ove tužne statistike. Uzroki njevoga protirivanja u­glavnom nisu bili nepoštovanje zakona, kako se u javnosti ne­umorno apostrofira. Boravak u Austriji duži od tri misece bez zaposlenja i odgovaraju­će­ga zdravstvenoga osiguranja, ili bez dokaza o sredstvi ka o­mogućavaju financiranje život­nih potrebov u dužem roku, je dovoljan uzrok za uskraćivanje „gostoprimstva“ još i ako je o gradjani EU rič.

Austrijski stručnjak za europsko pravo, profesor Sveu­čilišća Innsbruck Walter Obwexer objasnio je: „Gradjani EU moru se zadržati duže od tri misece u nekoj drugoj dr­ž­a­vi članici ako raspolažu s dovoljno pinez, imaju policu zdravstvenog osiguranja i mo­ru sve to dokazati.“ U suprotnom je nedostatak financijskih sredstav i socijalnoga osigura­nja opravdan uzrok za njevo protirivanje — ko se, istini za volju, nešto drugačije definira. Veli se da je rič o pomoći prilikom vraćanja u domovinu.

Opći je utisak da je ovoljetni termin odabran uoči početka informativnoga sastanka EU u Bukureštu — konzultacija o  migranti i azilanti.

Stiče se utisak da je neizre­čena argumentacija Austrija­n­cev uoči europskoga sastanka na vrhu da Beč ne priminjuje u praksi rigorozne mjere protiri­vanja azilantov, bar ne u istom obimu kao prema gradjanom EU. Istovrimeno se nameće zaključak da je neophodno po­oštriti regulative o tretmanu došljakov iz drugih kulturnih okruženj na europskom i na nacionalnom nivou. Kako bi takovo pooštravanje zakonskih regulativov tribalo izgledati u Austriji, moglo bi se zaključiti na osnovu „razmišljanja“ ministra unutrašnjih poslov, slobodara Herberta Kickla: za­la­že se za upeljanje regulativov ke bi omogućile protirivanje p­otencijalno nepoželjnih osob — bez konkretnoga povoda — ki bi se eventualno mogli za­gri­šiti o zakone Alpske republike.

„Nahadjamo se u perverznoj situaciji da sidimo (pr­e­križenih ruk) i čekamo da nas negdo ugrozi“, izjavio je H. Kickl uoči europskoga sastanka u Bukureštu i dodao da je kucnuo čas da Europa olakša postupak proterivanja nepož­e­ljenih došljakov. A da bi se raz­dvojio kukolj od pšenice, ministar Kickl predlaže (na nacionalnom nivou) zapeljanje propisa po kom bi se migranti, prije svega azilanti, morali pisano obavezati na nazočnost u kontroliranom prostoru.

Ako se opisanim, restriktivnim mjerama protiv došljakov pridoda kampanja oduzimanja pasoša Turkom, ki su prihvatili austrijsko državljanstvo, a ni­su dostali ispis iz turskoga dr­žavljanstva, ili se pretpostavlja — bez konkretnih dokazov — da su ponovo primili tursko dr­žavljanstvo, postaje jasnije da Austrija namjerava radikalno redefinirati mogućnosti strancev ki nisu pripravni na potpunu integraciju, odričući se svo­je­ga porijekla, korena i tradicije.