Ke mjere su potribne, da bi se mogao regenerirati jezik?
● Kontinuirano izgradjivanje gradišćanskohrvatskoga idioma u standardni jezik
● Pokretanje literarne produkcije i prevadjanja beletrističke literature u gradišćanskohrvatski jezik
● Kompetentno sastavljanje školskih knjig
● Imerzijsko podučavanje, prilikom čega je podučavni jezik gradišćanskohrvatski
● Proširenje medijske ponude
● Bolja izobrazba učiteljev
● Upeljanje gradišćanskohrvatskoga predmeta na sveučilišću u Beču i Grazu skupa s granom prevadjanja
● Aktiviranje gradišćanskohrvatskoga jezika u institucionalnoj komunikaciji
Kako lojalnost odlučuje o žitku i smrti jezika!
Veza, ku Gradišćanski Hrvati imaju prema svojemu jeziku i to ča o njem mislu, ima dalekosežne posljedice za jezik. Iz te dinamike rezultira ili smrt ili preživaljavanje jezika. Za Gradišćanskoga Hrvata je tipično, da o svojem jeziku misli da je manje vridan u prispodobi s nimškim, ar mu hrvatski sam nije dost za žitak. S gradišćanskohrvatskim jezikom samim u Austriji ne more preživiti prez nimškoga jezika. On, ki ne misli negativno o svojem jeziku, on barem ima ambivalentan odnos prema njemu. Nimški lingvist Wolf Peter Klein definira lojalnost prema jeziku na sljedeći način:
„Man bezeichnet damit den Umstand, dass Sprecher trotz eines gewissen Drucks — insbesondere in Sprachkontaktsituationen — ihre eigene Sprache nicht zugunsten einer anderen Sprache aufgeben. Generell benennt der Ausdruck also ein Verhältnis, das als positiv zu charakterisieren ist. Sprachloyalität ist etwas Gutes, insofern sie nicht zuletzt dem Spracherhalt dient; Sprachilloyalität ist etwas Schlechtes, insofern damit ein Verhältnis der Missachtung und der Vernachlässigung verbunden ist, das am Ende sogar zum Untergang von Sprachen führen kann“ (Klein 2001).
U kontaktu s jednojezičnimi Nimci Gradišćanski Hrvati principijelno prelazu na nimški jezik, u slučaju da su prethodno s nekim razgovornim partnerom hasnovali gradišćanskohrvatski jezik. To je jak pokazatelj za to, kakovu vezu oni imaju prema svojemu jeziku. Ta odnos očituje neki defekt, i to manjkavu lojalnost. Za to je odgovorno restriktivno zakonodavstvo i istotako neeficijentna jezična politika. Zanemarivanje gradišćanskohrvatskoga jezika u prošlosti i nedovoljno jezično podupiranje su prouzrokovali tešku jezičnu situaciju, za ku nosi odgovornost država.
Skupa s Pierrom Bourdieu-om (prisp. 2012/1990: 16) bi jezik morali gledati kot kulturni kapital. Ča Bourdieu veli, valja i za gradišćanskohrvatske okolnosti: Govorniki na temelju socijalnoga statusa jezika ocjenjuju njegovu vridnost. Ako se pomoću dominantnoga jezika vrši moć, manjinski jezik ne gubi samo priznanje, nego je i difamiran, ponižen. To je pak uzrok za to, da se govorniki počnu odvraćati od jezika i ga napušćati. U takovom slučaju država mora poduzeti mjere, da bi se mogla uspostaviti balansa med jeziki. Nažalost su si sociolingvisti složni, da države čudakrat prekasno nastaju aktivne. Da bi nastala aktivna Austrija, je potriban čvrst lobby unutar jezične zajednice.
Agnjica Csenar-Schuster