Ke mjere su potribne, da bi se mogao regenerirati jezik?
● Kontinuirano izgradjivanje gradišćanskohrvatskoga idioma u standardni jezik
● Pokretanje literarne produkcije i prevadjanja beletrističke literature u gradišćanskohrvatski jezik
● Kompetentno sastavljanje školskih knjig

● Imerzijsko podučavanje, prilikom čega je podučavni jezik gradišćanskohrvatski
● Proširenje medijske ponude
● Bolja izobrazba učiteljev
● Upeljanje gradišćanskohrvat­skoga predmeta na sveučilišću u Beču i Grazu skupa s gra­no­m prevadjanja
● Aktiviranje gradišćanskohrvatskoga jezika u institucionalnoj komunikaciji

 

Kako lojalnost odlučuje o žitku i smrti jezika!
Veza, ku Gradišćanski Hrvati imaju prema svojemu jeziku i to ča o njem mislu, ima dalekosežne posljedice za jezik. Iz te dinamike rezultira ili smrt ili preživaljavanje jezika. Za Gradišćanskoga Hrvata je tipično, da o svojem jeziku misli da je manje vridan u prispodo­bi s nimškim, ar mu hrvatski sam nije dost za žitak. S gradiš­ćanskohrvatskim jezikom sa­mim u Austriji ne more preživiti prez nimškoga jezika. On, ki ne misli negativno o svojem jeziku, on barem ima ambivalentan odnos prema njemu. Nimški lingvist Wolf Peter Klein definira lojalnost prema jeziku na sljedeći način:
„Man bezeichnet damit den Umstand, dass Sprecher trotz eines gewissen Drucks — insbesondere in Sprachkontaktsituationen — ihre eigene Sprache nicht zugunsten einer anderen Sprache aufgeben. Generell benennt der Ausdruck also ein Verhältnis, das als positiv zu charakt­e­risieren ist. Sprachloyalität ist etwas Gutes, insofern sie nicht zuletzt dem Spracherhalt dient; Sprachilloyalität ist etwas Schlechtes, insofern damit ein Verhältnis der Miss­achtung und der Vernachlässigung verbunden ist, das am Ende sogar zum Untergang von Spra­chen führen kann“ (Klein 2001).

 

U kontaktu s jednojezičnimi Nimci Gradišćanski Hrvati principijelno prelazu na nim­ški jezik, u slučaju da su pret­hodno s nekim razgovornim partnerom hasnovali gra­diš­ćanskohrvatski jezik. To je jak pokazatelj za to, kakovu vezu oni imaju prema svojemu jeziku. Ta odnos očituje neki defekt, i to manj­kavu lojalnost. Za to je odgovorno restriktivno zakono­davstvo i istotako neeficijentna jezična politika. Zanemarivanje gradišćansko­hrvatskoga jezika u prošlosti i nedovoljno jezično podupira­nje su prouzrokovali tešku jezičnu situaciju, za ku nosi odgovornost država.

 

Skupa s Pierrom Bourdieu-om (prisp. 2012/1990: 16) bi jezik morali gledati kot kulturni kapital. Ča Bourdieu veli, valja i za gradišćanskohrvatske okolnosti: Govorniki na temelju so­cijalnoga statusa jezika ocje­njuju njegovu vridnost. Ako se pomoću dominantnoga jezika vrši moć, manjinski jezik ne gubi samo priznanje, nego je i difamiran, ponižen. To je pak uzrok za to, da se govorniki počnu odvraćati od jezika i ga napušćati. U takovom slučaju država mora poduzeti mjere, da bi se mogla uspostaviti ba­lansa med jeziki. Nažalost su si sociolingvisti složni, da dr­ža­ve čudakrat prekasno nastaju aktivne. Da bi nastala aktivna Austrija, je potriban čvrst lobby unutar jezične zajednice.
        

Agnjica Csenar-Schuster

Kategorije