Poznati danski filozof i teolog Kierkegaard je rekao, da je prispodabljanje konac sriće i početak nezadovoljstva. Zač nisam i ja tako lipa kot stilska ikona šezdesetih ljet, Audrey Hepburn? Zač nisam i ja ta­ko spametna kot Albert Einstein? Zač nimam i ja toliko uspjeha kod mu­ži kotno Gabika, a zač kolegica Evica već zasl­u­žije nego ja? Ljudi se pri­spodabljaju s drugimi. Oni prispodabljaju aute, plaće, atraktivnost, elo­k­ventnost, a pak još i svoj izgled s drugimi mu­ži i ženami. Prispodab­ljanje je važno, da bi se človik mogao orijentirati u svitu. Drugačije naime ne zna, da je je pri 1,70m veličine preveć imati 120 kil.

Dr­ugačije naime ne zna ni to, je li su 3 euri zasluška za jednu uru pravični. Prispodoba služi za to, da moremo ocijeniti, ča je čuda, a ča malo. To znači, da prispodabljanje pri­n­cipijelno nije čemerno. Prob­lem nastaje samo onda, kad vlašću vridnost, ku imamo kot človik, stavljamo u vezu s pri­spodobom. Ako velim: „To­me sa ženami šikanije zna za­hadjati nego ja, a i čuda šalniji je“, onda je to naizgled neutralna izjava. Ali ako u misli nastavim: „…a ja sam takov lo­ser i nikada neću upoznati divojku“, onda ova prispodoba počne boliti. Ne prouzrokuje neutralna prispodoba bol, ne­go zaključak, koga sam koncem konca povukla iz prispodobe. „Ona ima figuru manekenke.“ Zaključak: „Ona je gr­acija, a ja sam pepeljuga.“ „Moja kolegica zaslužuje već nego ja pri istom djelu.“ Za­ključak: „To nije fer. Ona za is­to djelo dostaje bonus, a ja nisam vridna bonusa.“ „Ja imam mercedes, a onde se vozi maserati.“ Zaključak: „Šofer maseratija je već vridan nego ja, ar maserati je draži auto nego mercedes.“ Takove prispodobe su zaistinu konac sriće i početak nezadovoljstva, kot to veli Kierkegaard. Te prispodo­be su odgovorne za našu bol i tugu, ku si samo prouzrokujemo. One su uzrok za nenavidnost i la­ko­miju. Stoprv kad človik prihva­ća sa­moga sebe onakovoga kot je, kad se­be počne rado viditi, kad nastaje smirom sa svojimi sposob­no­sti, drugi smu biti sna­ž­niji, uspješniji, bo­gatiji, društveniji. Ja sam to ča sam ja, a drugi su to, ča su oni. To je u redu — i do­bro ta­ko. 

 

Gdo ne cijeni samoga sebe, on nije čvrst karakter. On se prispodablja s drugimi, ča ga desiluzionira. Svenek će bi­ti gdo lipši, spametniji, bogatiji, kreativniji… A s druge strani će svenek gdo biti ma­nje spametan, bogat, kreativan … nego ja. Ali moja vridnost, ku imam kot človik se ne miri po tom, kakovi su drugi. Ja moram živiti sa sobom, i ja se sa svojimi plusi i minusi mo­ram probijati, a konačno i pro­biti kroz žitak.

(Agnjica Schuster)

Kategorije