Na početku kršćanskoga hištva su partneri rekli DA jedan drugomu i se odlučili ljubiti se tako kot je rečeno u Pjesmi ljubavi (1. Kor 13,4): „Ljubav je strpljiva, dobrotivna; ljubav ne zavidjuje, ne hvali se, ne zvišava se; ne čini, ča se ne dostoji, ne išće svoje, ne razdražuje, ne misli o zlu, ne veseli se krivici, a veseli se istini. Sve podnaša, sve vjeruje, u sve se ufa, sve trpi. Ljubav neće nikad prestati.” Važno je ujedinati se na hijerarhiju temeljnih osvidočenj, na priliku: Nam je srićna familija već vridna, nego karijera u zvanju. Potriboće familije su nam važnije nego izvanobiteljski angažmani. Medjusobna ljubav i vjernost tribaju u rangu biti velje za ljubavlju prema Bogu. Religiozni hižniki imaju poželjenje skupa moliti. Skupna molitva je naime idealno osiguranje za hištvo. Svaki partner respektira dostojanstvo drugoga. Pri vjenčanoj ceremoniji zaručnjak veli zaručnji i obrnuto: „Ja ću te ljubiti i poštovati.“ Poštovanje je srž ljubavi. Ljubav i poštovanje nastupaju kot dvojki. Svenek je važno spomenuti se, da su moj muž, moja žena, moja dica stvoreni na sliku Božju. Prem svojih manov i slabosti su vridni poštovanja. Svenek kad hižniki jedan s drugim zahadjaju puni respekta, se nanovič rasplamti oganj ljubavi. Kršćanstvo je garant za to, da muž cijeni svoju ženu. Kad partneri jedan drugomu posvećuju svoju pažnju, je to balzam za ljubav. Pažnja se očituje u interesu, koga imaju jedan za drugoga, za sriću i žalost drugoga. Odredjeno poželjno ponašanje se kod partnera more učvrstiti s pohvalami. Zato je dobro, hvaliti drugoga i mu se zahvaljivati za njegovu priskočnost. Važna je u hištvu iskrenost. Svaki triba svoje želje prikladno izraziti, a istovrimeno partnera upozoriti na falinge, a to na ljubazan i ne ogorčen način. To je pravoda jako dificilan posao, za koga je potribno mnogo senzibilnosti. S iskrenošću je usko povezano povjerenje. Ako je drugi vridan mojega zaufanja, vjerujem, da je iskren. Ako pak drugi zna, da je zaufanja vridan, more biti pun samopovjerenja. I tako nije lako živiti ljubav u hištvu. Vidimo to po tom, kako malo parov se odluči za hištvo i koliko hištav se raspade. Da je ljubav tajna, znaju samo oni, ki živu ljubav u hištvu. Brojčane izreke Staroga teštamenta (30, 18 i 19) to potvrdjuju: „Troje ne morem popasti, a četvrto ne razumim: put orlov po nebu, put kače po stijeni, put plavčice nasred morja i ljubav med mužem i ženom.“