Ako niste upravo pasionirana vrtljarica, a ipak bi rado imali lipu i njegovanu terasu, pušpam kot klasičar med lipotami vrta more razveseliti svakoga, ki ljubi rasline. Buxus sempervirens je botaničko ime pušpama, ko smo izveli iz nimškoga Buchsbaum. Hrvati ga zovu šimšir. On je nekompliciran i lako za održavati. Dost je, ako ga jednoč u ljetu urižemo, koč-toč nagnojimo i redovito zaljivamo. On je robustan, podnosi dobro vrućinu, ali i sriž. Polako raste i zato ga ne tribamo tolikokrat presadjivati. Njega moremo i razmnožiti, ako od mladic zamemo 10 do 15 cm dužičke sadnice. Najbolje je to djelati u juliju ili augustu. S dolnje polovice sadnice se odstranjuje lišće, umoči u prah za ukorenjenje i zatakne u zemlju. Optimalna temperatura je 23 do 27 °C. Po 3 do 4 miseci se sadnice zažilju.  Ljeti med pojedine lonce pušpama moremo postaviti rože, ča jako dekorativno izgleda. Zimi moremo omotati okolo pušpama girlandu od svić, a za Vazme na pušpam povišati ukrasna jaja.

U protuliću pušpam cvate. Iz zelenkastožutih cvijetov se razvija plod. Popularan je on zato, kad se more hasnovati na mnogo načinov, kot samostalna biljka, u kombinaciji s drugimi raslinami, kot obrub gredic, gusta ograda, pozadina za niske biljke, za obrube terasov ili stazov, za uzgoj u veliki posuda i za rizanje različnih oblikov, ča se pak zove topiari. Danas je poznato oko 30 fel pušpama.